35. MD detalj predstave

Nagrada Marin Držić. Hrvatska drama 2024.
Ostalo
Predstavljanje zbornika i čitanje prvonagrađenog teksta

Nagrada Marin Držić. Hrvatska drama 2024.

Predstavljanje dramskog zbornika Nagrada Marin Držić. Hrvatska drama 2024. te čitanje prvonagrađenog teksta Dore Šustić Pičman.

Nagrada Marin Držić. Hrvatska drama 2024.

Dramski zbornik Nagrada Marin Držić. Hrvatska drama 2024. sadrži šest dramskih djela nagrađenih na natječaju Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske „Marin Držić” za 2024. godinu. Tradicionalno, uz predstavljanje zbornika, studenti 4. godine Prijediplomskog studija Glume UMAS-a pod mentorstvom prof. art. Brune Bebić pročitat će ovogodišnji prvonagrađeni dramski tekst Dore Šustić.

Dora Šustić: PIČMAN
Jezgrovito rečeno, Pičman Dore Šustić je komorna psihološka drama o samoubojstvu i njegovim konzekvencama na okolinu, ne previđajući ni još uvijek izraženu društvenu stigmatizaciju samoubojstva. U nešto razvedenijoj formi, moglo bi se reći da drama nastoji identificirati i razumjeti pojedine oblike ljudskoga nezadovoljstva, a ponekad i vrlo konkretne uzroke poput PTSP-a, koji čuče u korijenu želje za oduzimanjem vlastitoga života, ali i da nastoji detektirati i artikulirati sve one vrste mikro- i makrotrauma s kojima se suočavaju osobe bliske samoubojicama, napose njihova obitelj i djeca, u ovom slučaju protagonistkinja Ena. U uvodnoj napomeni dramska junakinja, ujedno i spisateljica, tri dijela drame tumači kao „rekonstrukciju“ triju razgovora što ih je vodila najprije s ocem, potom sa psihoterapeutkinjom te naposljetku i sa samom sobom zamišljajući da razgovara s ocem i izgovara mu sve ono što je željela ili trebala, a nije. Prvi se razgovor odnosi na vrijeme prije očeva samoubojstva i njegova je slutnja, najava i, donekle, eksplikacija, a istodobno uspostavlja psihološke i karakterne profile oca i kćeri te njihov emocionalni međuodnos; druga se dva razgovora odnose na vrijeme nakon očeva samoubojstva i svojevrsna su raščlamba intimnoga duhovnog i mentalnog stanja kćeri koja pokušava naučiti živjeti s očevom odlukom, kolebajući se između mogućnosti da je prihvati i opravda ili odbaci i zaniječe kao legitimnu, odnosno između osjećaja krivnje i oprosta, i sebi i ocu. Dramska struktura i središnja idejna osnova drame usporedno se usložnjavaju konstruiranjem biografske priče u priči, scenarija što ga kćer nastoji ispisati o životu poznatoga hrvatskog arhitekta koji si je također oduzeo život ne naišavši pravovremeno na razumijevanje i podršku zajednice, čime je dramom suptilno postavljeno i pitanje opstanka umjetnika, intelektualaca i vizionara u otuđenome društvu dominantno okrenutom materijalnim vrijednostima. (Obrazloženje žirija ovogodišnje Nagrade Marin Držić)