„Žaba“, „mala noćna molitva“ kako ju je podnaslovio autor Dubravko Mihanović, „jedan je od rijetkih suvremenih tekstova koji s vremenom ne gubi na svojoj aktualnosti već je i duboko usložnjava“, zapisala je uoči premijere u veljači ove godine redateljica Aida Bukvić. Drama razotkriva sve demone i traume koji su duboko i oštro upisani u sva lica komada. Trojica prijatelja u brijačnici tom mitskom mjestu muškosti otvorit će svoje razlomljene duše u vremenu Badnje večeri. Zeko (Trpimir Jurkić), brijač s periferije bori se s vlastitim ratnim i obiteljskim traumama; njegov brat Toni (Elvis Bošnjak), izbačen s posla kao tehnološki višak, sanja o kockarskoj sreći a njen izostanak utapa u alkoholu; taksist Grga (Goran Marković) sreću sređene obitelji narušava izborom mlađe ljubavnice; Mladić (Donat Zeko) s diplomom komparatista prodaje knjige od vrata do vrata. Ovaj kvartet likova Mihanović smješta u, isključivo muški, prostor brijačnice i njime ocrtava svojevrsni crni kvadrat hrvatskog maskuliniteta. Mihanovićeva drama 2004. dobila je nagradu Marin Držić kao najbolji neizvedeni hrvatski dramski tekst te godine, a prva kazališna izvedba sljedeće godine bila je proglašena najboljom hrvatskom dramskom predstavom.

Monodramu „Priče iz Vukovara“ Pere Eranović premijerno je izveo u studenom 2015. Diplomska predstava mladog glumca postao je repertoarni komad koji je zbog svoje kvalitete zaživio na sceni a pored brojnih izvedbi na matičnoj pozornici zabilježio je i brojna gostovanja. U ovom će tjednu tako, „Priče iz Vukovara“ nastale po potresnim zapisima vukovarskog heroja Siniše Glavaševića, osim u Splitu, igrati i Kaštel Sućurcu, Omišu te u Žepču. U HNK Split ova će se komorna drama izvoditi na pozornici na kojoj je publika smještena blizu glumca. Pere Eranović svoje je „Priče iz Vukovara“ zamislio kao jednosatni boravak u vukovarskom skloništu gdje nastaje interakcija ratnog izvjestitelja i njegovih sugrađana, glumca i publike. Kroz formu riječi, pjesme i pokreta - on oživljava scensku stvarnost i suprotstavlja ideje čovjeka i nečovjeka.Ta scenska stvarnost, kroz duhovite i tragične trenutke raste do te mjere da autentični ratni izvještaji Siniše Glavaševića postaju neugodno upozorenje do čega može dovesti slabljenje onog ljudskog u čovjeku. Osim što će one nešto starije podsjetiti na jedno razdoblje ponosa koji se uspio održati nad tolikim strahom i patnjom, ovaj će autorski projekt novim generacijama uputiti i opomenu da je gubljenje radosti i okretanje glave od čovjeka jednako pogubno kao i zaborav. Predstava se po prvi put izvodi u jedinstvenom ambijentu pozornice HNK Split čime publika i sama postaje neposredni svjedok vukovarske opsade.