Spli'ski akvarel, podjednako kao i Tijardovićeva Mala Floramye odavno je već neizostavni dio tradicije i zaštitni znak grada Splita. Jedinstvena je to posveta Splitu, njegovom vedrom i raspjevanom duhu koji je iz dišpeta najraspjevaniji i najduhovitiji upravo onda kada život nanosi najteže udarce. Popularne arije ove razigrane operete prihvaćene su danas gotovo kao folklor ovog djelića Mediterana, a duhoviti zaplet i replike živopisnih likova nasmijavaju publiku i nakon brojnih opetovanih gledanja predstave. Operetu je Ivo Tijardović sastavio u nevjerojatnom vremenskom roku od četrnaest dana za prvi nastup Splitskog kazališnog društva, koje su sačinjavali pretežno amateri, ali ono je okupilo i sve profesionalce koji su se nalazili u Splitu nakon raspuštanja Narodnog pozorišta za Dalmaciju (1922 - 1928) i zabrane djelovanja Tijardovićeve Gradske opere i operete. Članstvo, naročito zbor i tehnički personal bio je sastavljen većinom od radnika, težaka i obrtnika. Dok je stvarao Akvarel, njegova kuća u ulici kraj sv. Duje bila je pretvorena u neku vrstu kazališta. Od jutra do kasne noći svraćali su tamo solisti radi vježbanja uloga iz rukopisa, na kojemu se jedva osušilo crnilo. U međuvremenu je maestro prepisivao dionice, crtao dekor i kostime, davao upute tehničkom personalu – može se slobodno reći kako je svestrani umjetnik maestro Ivo Tijardović bio kompletni autorski tim praizvedbe Akvarela.
Radnja Spli'skog akvarela zbiva se u, tada sirotinjskom, splitskom Velom Varošu dvadesetih godina prošlog stoljeća i prati sudbine Tome Sale i njegove hipohondrične žene Jovane, njihove kćeri Marice čijoj je ljubavi s Tončem glavna zapreka materijalna oskudica, a tu su i komični likovi Lešandra i Perine, osoba na rubu zakona i ustaljenog građanskog morala. Ljubav, jasno, na kraju prevlada sve prepreke i izgladi sve nesuglasice među protagonistima. Jer... da nije jubavi ne bi svita bilo!