Životni put obitelji Bunk izniman je primjer njemačko-hrvatskog interkulturalizma,  ali i europskog antifašizma i transkulturalizma. Ovo obiteljsko svjedočanstvo, u interpretaciji Bunkove kćeri Bojane Denegri, predstavlja vrijedan  izvor za povijest ne samo tadašnjih kulturnih prilika već otvara i nove perspektive na predratnu, ratnu i poratnu stvarnost u Hrvatskoj i Jugoslaviji. 

Rudolf Gerhart Bunk (Berlin-Treptow, 1908. – Hamburg 1974.) bio je njemački slikar i scenograf koji je godinama djelovao u Splitu. Pripadao je drugom naraštaju ekspresionista. Sudjelovao je na izložbi Darmstadtske secesije (Darmstädter Sezession)1934. u frankfurtskom Umjetničkom zavodu, koju je nacistička vlast proglasila dekadentnom, izopačenom i boljševičkom te ju je zatvorila. Pod snažnim nacističkim pritiskom 1938. iz Austrije odlazi u Jugoslaviju a u Split dolazi sljedeće godine. Po završetku rata ulazi u stalni angažman Narodnog kazališta u Splitu gdje kao scenograf i redatelj djeluje 13 godina. I nakon povratka u Njemačku 1958. suradnju sa splitskim kazalištem nastavlja sve do 1972. 

Autorica je 1997. godine počela sustavno rekonstruirati i sređivati očevu umjetničku, dokumentarnu i arhivsku ostavštinu te organizirati izložbe i javna predstavljanja očeva opusa u Njemačkoj, Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama. Ovom knjigom – preplećući svoje, majčino i očevo iskustvo – autorica svjedoči o vremenu u kojemu je stvaralaštvo bilo nerazlučivo od drame društva i svijeta u kojemu je nastajalo. 

Knjigu je s njemačkog prevela Truda Stamać, recenzenti su prof. dr. sc. Aleksandar Jakir i dr. sc. Ana Šeparović, stručni redaktor je dr. sc. Matko Globačnik, a urednici Ilija Ranić i dr. sc. Drago Roksandić, prof. emeritus, koji je i pisac pogovora.