Premijera: 6. veljače 2016.
Između samo pet likova: srednjovječnog para koji živi s odraslim sinom i svastikom, te jedne djevojke u koju se mladić zaljubi, premrežavaju se nezdravi obiteljski odnosi ispunjeni raznim vrstama (ne) ljubavi - tu je patološka ljubav majke prema sinu, nerealizirana ljubav svastike prema sestrinom mužu, ljubav sredovječnog muškarca prema mladoj djevojci i na koncu, ljubav dvoje mladih ljudi, a sve unutar jedne egzistencijalnim problemima neopterećene i „čudne“ obitelji.
Jean Cocteau, francuski pisac, često je za sebe govorio: "Ja sam laž koja govori istinu”. Nije prihvaćao konvencije i bio je u pravom smislu riječi pripadnik francuske avangarde svoga vremena. Strašni roditelji, čiji bi se naslov (Les Parents terribles) mogao igrom riječi prevesti i kao Čudo od roditelja, naoko je lagan “bulevarski“ komad iz 1938. godine, no zapravo subverzivno zadire u tkivo obiteljskih odnosa. Unatoč cenzorskim zabranama francuske su produkcije igrane u nekoliko stotina izvedaba, a kazališni svijet nanovo ga otkriva devedesetih godina prošloga stoljeća, kad je produkcija iz londonskoga Nacionalnog kazališta prenesena na Broadway, s glumačkim imenima iz svijeta filma i televizije: Kathleen Turner, Eileen Atkins, Cynthia Nixon i Jude Law, ali s naslovom Indiskrecije. Cocteau je 1948. s izvornom glumačkom postavom snimio istoimeni film, a britanska filmska verzija iz 1953. pod nazivom Intimne veze prikazana je na filmskom festivalu u Cannesu, kada je igrom slučaja Cocteau bio i član žirija. Komično-sentimentalni zaplet s pet lica i tri ljubavna trokuta iz pera osebujnoga i svestranog umjetnika obećava intrigantan kazališni doživljaj.
Da ovo stavimo u najgluplji bulevarski vodvilj, kritizirali bi nas zbog pretjerivanja“, izgovara na jednom mjestu tata Georges, a njegova svastika Léonie malo kasnije mu cinično odgovori: „Ne znam je li ovo drama ili vodvilj, ali u svakom slučaju je remek djelo“. Igrajući se kazališnim konvencijama i gledateljevim predodžbama komedije, melodrame, drame i motiva grčke tragedije, subverzivni gospodin Cocteau ne daje nam ključ za snalaženje u labirintu zamršenih odnosa unutar jedne nevjerojatne (incroyable!) obitelji. Taj opsjenar riječi („…francuski je rječnik prava farmakopeja – s jedne strane otrov, s druge lijek…“ – R. Barthes: Fragmenti ljubavnog diskursa), opsjenar slika i psihe zavodljivo nas vodi putovima i stranputicama naših duša da bi poljuljao sve arhetipsko u nama, a istovremeno nas zabavlja.
Goran Golovko