Ideju za balet El amor brujo Manuel de Falla (1876 – 1946), uz Albeniza i Granadosa zasigurno najznačajniji španjolski skladatelj prve polovice 20. stoljeća, dobio je od slavne andaluzijske ciganske plesačice Pastore Imperio. Andaluzijska je to inačica priče o nezadovoljnim duhovima, često obrađivane u glazbenim i glazbeno-scenskim djelima romantizma. Posesivni pokojnik iz groba proganja svoju suprugu, bjesomučno se držeći za svijet živih i prisiljavajući je da svaku noć pleše s njim do iznemoglosti. Neki ulomci ovog baleta pisanog u andaluzijskom duhu brzo su stekli popularnost, pogotovo Ples vatre – Danza ritual del fuego koji karakteriziraju brzi trileri i uporni andaluzijski ritmovi te prekrasne melodije.
Svoj možda najpoznatiji koncert, onaj za gitarui orkestar nazvan Concierto del sur meksički skladatelj Manuel Ponce (1882 – 1948) napisao je po narudžbi velikog gitarista i svog dugogodišnjeg prijatelja Andresa Segovije. Koncert juga ne donosi glazbeni opis juga skladateljevog Meksika, već idealiziranog,andaluzijskog juga Španjolske. Pišući koncert za Segoviju Ponce je želio, kako je rekao, pisati ga njegovim glazbenim jezikom. Solistička gitara uronjena je u prozračno skladan orkestar, čiju laganu koprenu skladatelj prede od diskretno korištenih gudača, flaute, oboe, klarineta, fagot, timpana i malog bubnja.
U sjajnom Ponceovom gitarističkom koncertu svoje će umijeće prd publikom u rodnom gradu pokazati gitarist Srđan Bulat. Dobitnik niza uglednih međunarodnih nagrada i priznanja jedan je od najznačajnijih glazbenih umjetnika iz Hrvatske posljednjih godina. Nakon sticanja glazbenog obrazovanja u splitskoj Glazbenoj školi Josipa Hatzea i na Umjetničkoj akademiji u Splitu, Bulat 2014. diplomira s pohvalama na Royal Academy of Music u Londonu, jednoj od najprestižnijih glazbenih akademija na svijetu da bi sljedeće godine završio i poslijediplomski specijalistički studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Studij u Londonu mladom je glazbeniku omogućila organizacija ABRSM kao najboljem kandidatu na međunarodnoj audiciji. Osvajač je nagrada na gotovo svim najprestižnijim svjetskim natjecanjima za klasičnu gitaru, u Benicassimu, Alessandriji, Rimu, Almeriji, Valenciji, Madridu, Bologni, te gotovo svih domaćih nagrada za mlade umjetnike. Održao je brojne solističke recitale diljem svijeta (Madrid, Rim, Dublin, Kopenhagen, Oslo, Kairo, New York, Chicago, Toronto, Helsinki).
Izvedbom Četvrte simfonije Ludwiga van Beethovena (1770 – 1827) Orkestar HNK Split nastavlja s ostvarivanjem projekta izvođenja cjelokupnog simfonijskog opusa glazbenog titana započet prošle sezone, a nastavljen na ovogodišnjem Splitskom ljetu. Okružena dvama divovima, Trećom i Petom, ova simfonija uvijek je bila pomalo u njihovoj sjeni. Međutim i ona, premda više lirska, ima svoje snažne poteze, svoje velike kontraste, nagle i zanimljive zaokrete. U poretku njegovih simfonija, Četvrta, skupa s ostalim parnim simfonijama, pripada nizu lirskih, lijepih kompozicija, dok su neparne – posebno Treća, Peta, Sedma i Deveta, one uzvišenog izvanglazbenog značaja, kojima su postavljena ne samo nova glazbena, nego i moralna mjerila koja dobra glazba sadržava. Berlioz je, analizirajući ju, govorio o nebeskoj nježnosti, osjećaju veselja, o nečemu tako "čistom u formi, anđeoskom u izrazu melodije i neodoljivo nježnom, tako da je neobično umijeće njezina tvorca sasvim skriveno od nas." Govoreći o Adagiju koji ga je posebno dirnuo, izrekao je kako se ovaj stavak čini "kao da ga je nadahnuo arkanđeo Mihael, kada je, u naletu melankolije, gledajući s nebeskoga vrha, promišljao o univerzumu."