Romanca o tri ljubavi
Drama
Antun Šoljan

Romanca o tri ljubavi

Šoljanova Romanca o tri ljubavi duhovita je i dirljiva dramska igra u stihovima, formalno zaodjenuta u moliereovsko-shakespeareovsko ruho, koja nam istodobno postavlja najzamršenija pitanja o ljubavi i životu. Na Scenu 55 donosi je redatelj Nikola  Šimić

Romanca o tri ljubavi

Premijera: 24. veljače 2017., Scena 55

Četiri središnja lika: Gospa, Službenica, Vitez i Kapelan protagonisti su dvočinke koja se odvija u Zamku u kojemu Gospa i Službenica žive samotnim životom. Jedino društvo im je Kapelan koji brine o ružičnjaku, ali i o Zamku i kreposti Gospe čiji je muž također u ratu. Čednost je lako čuvati sve dok Zamak ne posjeti Vitez, kada Gospa od Kapelana zatraži ključ svoga pojasa nevinosti, a od Služavke još lakše izmoli da noći umjesto nje provodi s Vitezom...
Potom ruže i tjelesne i duhovne ljubavi cvatu kao nikad, i danju i noću, i s Gospom i sa Služavkom. I tako sve dok glas neke ptice ne obeća Vitezu vrt još zamamnijih ruža, samo izvan Zamka. No, umjesto još ljepših ruža Viteza će čekati smrtonosna zamka, a zajedno s njime i Gospu i Služavku...
Žanrovski određena kao sentimentalna farsa, Šoljanova Romanca o tri ljubavi (1976), nesvakidašnji je i literarni i scenski izazov za kojim podjednako posežu i amaterska i profesionalna kazališta. Ta duhovita i dirljiva dramska igra u stihovima, formalno je zaodjenuta u moliereovsko-shakespeareovsko ruho, a istodobno nam postavlja najzamršenija pitanja o ljubavi i životu, na koja odgovore tražimo podjednako danas kao i u vremenu križarskih ratova u koje je radnja prema legendi smještena.

Dramaturginja Nina Kolar - o Romanci

Antun je Šoljan Romancu o tri ljubavi na otključavanje dao hrvatskim kazalištima 1976. kao zavodljivu i naizgled radoprimajuću bravu izvana ukrašenu epitetima oslonjenima o ponajveće uzore ovog vrsnog prevoditelja. Sentimentalna to je farsa koja se uzda u šekspirijansku ljepotu, u molijerovsku lucidnost te u vještinu pisane riječi koju govor bi imao rasklopiti kano cvjetajuća ruža latice. U snoliku ambijentu zamka, obraslog jalovim ružičnjakom, pojavljuje se Žudnja, za kojom se je žudjelo; Vitez zakuca na vrata i biva pripušten na ogled Gospi, njezinoj Službenici i čuvaru Kapelanu. U zamku je na snazi bio red; dosađivahu se, ali redom u poznatosti. No što li je život bez patnje, bez rizika; bez sebegubljenja u neizvjesnosti, bez predavanja sebe opasnosti, žudnji, biologiji samoj u koju se grešnik ufa ko pjesnik u rimu? Sjeme se cvijeta uljeza prikrada uspavanim ružama te ih tjera na jačanje, podsjeća ih na trnje i osvještava im kadifu zacrvenjenih latica; pjeva im o njihovome kraljevskom. Ruža će mu se predati u slatkoj boli, jer to je jedino prirodno.

 

O Ružo, ti si oboljela.

Crv bez lika

Leteć duž crna tijela noći

Oluje koje svija rika.

 

Pronašao tvoje je odaje

Sretne ko crven stida;

I ljubav, kakvu tame taje

Sada život ti raskida.

(William Blake)

 

Redatelj   Nikola Šimić
Dramaturginja   Nina Kolar
Scenografkinja   Vesna Režić
Kostimografkinja   Sonja Obradović
Skladatelj Matija Antolić
Oblikovatelj svjetla   Miroslav Mamić
Oblikovatelj tona   Željko Mravak
Inspicijent   Frane Smoljo

Gospa 

 Anastasija Jankovska
Službenica   Katarina Romac
Vitez   Stipe Radoja
Kapelan   Nikola Ivošević