Redateljica: Ivica BobanPraizvedba: Dramsko kazalište Gavella, Zagreb, 26. 11. 2004.Premijera: HNK Split, 12. listopada 2009.
Situacija u kojoj se „silom prilika“, u prostoru koji je „nešto kao bolnica“, nalazi šest žena, Ladi Kaštelan poslužila je kao poligon gdje se slobodno susreću mnogobrojne različitosti našeg „sada i ovdje“. Tu se, veoma opipljivo, dotiču život i smrt, sukobljuju se, tako tipično za Hrvatsku u ovome trenutku, ruralno i urbano, bogato i siromašno, politički podobno i nepodobno, tu rat odbija biti zaboravljen zbog mira...
Pacijentice koje su se igrom slučaja „ni krive ni dužne“ našle na bolničkom odjelu rezerviranom isključivo za žene, proživljavaju svoju priču Trnoružice prije nego je pala u san, dok se samo metaforičko „sanjanje“ u njihovim željama prikazuje i kao mogućnost spasa od nepodnošljive stvarnosti, pa zvao se taj spas i imenom smrti.
Režija i dramaturška obrada: Ivica Boban
Scenografija: Vesna Režić
Kostimografija: Sonja Obradović
Oblikovanje svjetla: Zoran Mihanović
Video projekcije: Ivica Mušan
Oblikovanje zvuka: Damir Punda
Scenski pokret i izbor glazbe: Ivica Boban
Prva trudnica: Snježana Sinovčić Šiškov
Druga trudnica: Arijana Čulina
Žena: Bruna Bebić Tudor
Njezin muž: Ante Čedo Martinić
Ljubavnica: Nives Ivanković
Mlađa žena: Petra Težak
Njezin prijatelj: Ante Krstulović
Njezin drugi prijatelj: Goran Marković / Mijo Jurišić
Starija žena: Zoja Odak
Žena koja spava: Anastasija Jankovska
Konobar: Nenad Srdelić
Otac pet kćeri: Nikola Ivošević
Mate: Josip Zovko
Janja: Zara Grubešić / Nikolina Dobra