Zašto plešemo? To se pitanje postavlja prije svake nove kreacije i odgovor stiže, nikad potpun, u najneočekivanijim trenucima: vrlo kratkim fragmentima, kratkim uvidima u neodređen osjećaj. Trenuci su to kad shvatimo da postoji nešto veće od nas samih - da smo beskonačno mali dio golemog kozmičkog dizajna. 

Première je nastao iz susreta Andrea Costanza Martinija s plesačima trupe Balletto di Roma te iz njegove fascinacije mladim umjetnicima koji svoju želju za pokretom doživljavaju istovremeno kao osobni osjećaj i zajedničku potrebu. Première slavi čovječanstvo, istražuje biografije, jedinstvene i neponovljive priče svakoga od njih. Kakav im je raspored zvijezda i planeta omogućio da budu na pozornici, spremni i voljni žrtvovati se za nas gledatelje? 
Među vojničkim plesovima u svjetlu digitalnih ekrana raspoređenih gotovo kao plesna trupa, Première otkriva da je plesna trupa u osnovi selo. Pleme koje svoje primarne potrebe pokušava zadovoljiti u pravilima i kodeksima organizacije - između svjetla i sjene reflektora.  No, zbog posljedica pandemije i nakon dugotrajnog prisilnog izbivanja iz kazališta, pitanje koje se nameće jest: kako se vratiti na pozornicu? Što je to u nama što nas tjera da se izlažemo javnosti? Što dijelimo? Što nam je nemoguće sakriti kad smo na pozornici? 
Premijera postaje ritual sačinjen od dirljivog i intenzivnog pljeska - jedine dodirne točke umjetnika i propuštene publike. Trenutak razmišljanja posvećen svima koji su radili i još rade na povratku tijela u život. Proslava u kojoj je ples medij koji može rekreirati uvjete za novi početak. Povratak, uvijek iznova, na naš prvi put.