Tek u devetnaestom stoljeću valcer ulazi u koncertnu glazbenu literaturu, a prvo takvo djelo skladba je vodećeg njemačkog romantičara Carla Marije von Webera (1786 - 1826). Poziv na ples op. 65 skladana za klavir 1819. godine, prva je skladba u kojoj valcer postaje temom kompozicije namijenjene koncertnoj pozornici. Premda skladba nije pisana za ples, ona je apoteoza valceru i sastoji se od niza zanosnih melodija u ritmu valcera. Orkestraciju skladbe načinio je 1841. godine Hector Berlioz, veliki obožavatelj Weberovih djela. U orkestralnoj verziji skladba postaje popularnija nego u izvornoj za klavir. Carl Maria von Weber tvorac je niza povijesno važnih solističkih skladbi za klarinet, koje i danas čine omiljen dio klarinetističkoga repertoara. Ovaj Concertino za klarinet u Es-duru op. 26 skladao je navodno za samo tri dana 1811.
Carmen Georgesa Bizeta (1838 - 1875) ima mjesto u vrhu opernog repertoara i zapadnjačkog glazbenog nasljeđa općenito. Obrade opernih ulomaka i arija u virtuoznim solističkim kompozicijama bile su uobičajene u 19. stoljeću. Bizetova Carmen od nastanka je obrađivana u skladbama raznih skladatelja. Možda je najpoznatija. Jedna od ovih virtuoznih inačica Bizetovih melodija je Carmen Fantazija za flautu i orkestar flautista i skladatelja Françoisa Bornea (1840 - 1920), eksperta tehničkih mogućnosti flaute, koji Bizetove melodije vješto pretvara u virtuozne kaskade flaute, dajući fatalističnoj atmosferi Carmen zaigranu i svijetlu kvalitetu.
Franz von Suppé (1819 – 1895) rođen na splitskom Lučcu, jedan je od najpoznatijih operetnih skladatelja Austrougarske monarhije. Prisiljen u ranim šezdesetim godinama 19. stoljeća natjecati se s nezadrživom popularnošću francuskih opereta, osobito Offenbachovih, koje su redovito bile prvo predstavljane u Beču. Lijepa Galatea (Die schöne Galathée) opereta u dva čina, jedan je od prvih i najvećih njegovih uspješnih odgovora prevlasti francuskog operetnog stila. Nakon berlinske premijere 1863, predstavljena je u narednim godinama i publici Londona i New Yorka, da bi kasnije život nastavila ponajviše zahvaljujući koncertno izvođenoj uvertiri, čija popularnost nije presahla ni danas.
Johann Strauss mlađi (1825 - 1899), na tronu bečkog valcera naslijedio je oca Johanna starijeg. Njegove poletne i inventivne melodije, sjajne orkestracije i poticajna tempa unose novu svježinu u plesnu glazbu. Im Krapfenwald’l op. 336 (U šumama Krapfena) polka je čija glazba priziva ozračje šuma u okolici Beča Brza polka Par force op. 308 (Silom) silovitog protoka, skladana je za bal pod maskama u carskoj palači Hofburg u Beču tijekom karnevalske sezone 1866. Valcer Künstlerleben op. 316 (Život umjetnika) uz valcer Na lijepom plavom Dunavu jedan je od najglasovitijih bečkih valcera.