Pogledate li malo bolje, daljina guta željeznicu, ali ne i željeznica daljinu!

Stanislav Ignacy Witkiewicz poljski je književnik, filozof i slikar te jedan od najzanimljivijih autora svjetske avangarde prve polovice 20 stoljeća. Njegova Poludjela lokomotiva (1923) na iznimno duhovit način rezimira autorova umjetnička traganja koja se stalno kreću između groteske i drame apsurda. Strojovođa i ložač, koje vodi neobična i skrivena strast, naumili su svoju parnu lokomotivu potjerati mimo svih razumnih ograničenja, ne zaustavljajući se niti se obazirajući na signalizaciju, jer žele doživjeti vrhunac brzine i osjetiti kako je s druge strane mogućeg. No, oni nisu obični željezničari nego zloglasni kriminalci koji su izmaknuli ruci pravde, a njihov eksperiment kvare putnici želeći zaustaviti vlak. Ludi se pokušaj naposlijetku pretvara u “običnu“ željezničku nesreću... Witkiewiczeva parna lokomotiva metafora je kazališta i života, intrigantan redateljski predložak koji se na početku čini bliskim psihološkom realizmu, posebice u prikazivanju odnosa među likovima, no ono što ga čini jedinstvenim njegov je izniman metafizički nemir koji lako prelazi kazališnu rampu.

Redatelj: Jernej Lorenci

Skladatelj: Branko Rožman

Dramaturginja: Eva Kraševec

Scenograf: Branko Hojnik

Kostimografkinja: Belinda Radulović

Koreograf: Gregor Luštek

Oblikovatelj svjetla: Pascal Mérat

Asistentica redatelja: Eva Kokalj

Zygfryd Tengier: Janez Škof

Mikołay Wojtaszek: Aljaž Jovanović

Zofia Tengier: Maja Sever

Julia Tomasik: Tina Vrbnjak

Turbulencjusz Dmidrygier: Matija Rozman

Minna, grofica de Barnhelm: Nina Ivanišin

Gospođica Mira Kapuścińska, Minnina družbenica: Petra Govc

Vlakovođa: Zvone Hribar

Valery Kapuściński, Mirin brat: Gorazd Logar

Jan Gęgoń, čuvar pruge: Andrej Nahtigal

Janina Gęgoń, Janova lijepa žena: Katja Levstik

Putnik četvrtog razreda: Giovannino Raffanelli k.g.