Paralelni svjetovi, drama našeg najpopularnijeg i najizvođenijeg dramatičara Mira Gavrana, priča je o ljudima koji prolaze kroz krizu srednjih godina i intimne turbulencije koje to iskustvo nosi. Adam, sveučilišni profesor ekonomije, s dijagnozom disocijativne fuge (poremećaja kod kojeg bolesnici zaborave prethodni i nastavljaju živjeti neki sasvim novi život) bježi od obitelji i posla te luta Hrvatskom živeći neki svoj paralelni svijet. Kako je taj svijet za njega bolji, pošteniji i iskreniji od onog iz kojeg je pobjegao, odbija se vratiti u sigurnost onog starog, sigurnog i poznatog svijeta.
Miro Gavran jedan je od najplodnijih a svakako najizvođeniji hrvatski dramski autor čije se predstave igraju na pozornicama širom svijeta. Paralelni svjetovi njegov su 37. dramski tekst, a za razliku od ostalih drama iz njegova opusa, donose nam velik broj, čitavu galeriju likova vezanih za Adama središnji lik drame. Glavna dramaturška intervencija u Gavranov dramski tekst koji je bio praizveden u osječkom HNK 2010, odmak je od linearnosti priče i poigravanje s paralelizmom iz naslova drame, kaže dramaturg predstave Jasen Boko. Naime, sve što se događa na sceni ne ide više kronološkim tijekom, linearno, nego postoji paralelno i događa se istovremeno, pa dijakroniju zamjenjuje sinkronija. Druga bitna dramaturška intervencija odnosi se na pjesme splitske rock grupe Metak, inkorporirane u predstavu. Tekstovi tih pjesama, čiji je autor Momčilo Popadić, vizionarski govore upravo o recentnoj društvenoj krizi i neriješenom identitetu pojedinca u njemu. Tekstovi nastali prije gotovo četrdeset godina skladno se uklapaju u svijet Gavranovih karaktera, jer suvremeni svijet potrošačkog društva i oni koji ga napučuju proživljavaju upravo ono o čemu pjesme govore. Žive u tetrapaku, ludnici, permanentnoj panici, provode život u čekanju onoga što ne dolazi, svi oni “žive život kao frazu, žive život u prolazu“ i “jedno rade da bi drugo bili“. U takvom lažnom “sterilnom svijetu bez zraka“ žive junaci Paralelnih svjetova, primajući u “tetrapaku“ i mlaku ljubav i sve ostale emocije. „Gavranova drama, kao i naša predstava, ne nudi gotova rješenja za napuštanje licemjernog života u laži koji rađa isključivo frustraciju, ali ukazuje da svjetlo na kraju tunela može postojati – ako postoji dovoljno snažan i odlučan pojedinac spreman na beskompromisnu potragu i radikalnu promjenu“ zaključuje Boko.
Osim spomenutih redatelja Gorana Golovka i dramaturga Jasena Boke autorski tim predstave čine još i: scenograf Marin Gozze, kostimograf Mladen Radovniković, skladatelj Mirko Krstičević, te oblikovatelji svjetla i tona Srđan Barbarić i Marko Mandić.
Nakon premijere u petak 30. studenog sljedeće izvedbe Paralelnih svjetova na programu su 1, 12, 19. i 20. prosinca.