Okosnica Steinbeckova svijeta neobično je prijateljstvo blago mentalno zaostalog Lennieja Smalla (Josip Ledina) i racionalnog Georgea Miltona (Tin Rožman) koje, unatoč njihovim različitostima, veže jednaka težnja za ostvarenjem sigurnosti i slobode, materijalizirana u viziji zajedničkog doma. Njihova želja da kupe imanje i zajedno žive od plodova svoga rada, dovodi ih u neprilike izazvane okrutnom okolinom, ali i vlastitim strepnjama, neostvarivim čežnjama i unutarnjim sukobima. Koje sve nedaće takvo jedno netipično prijateljstvo može prevladati? Je li želja za jednostavnim, mirnim životom nedostižan cilj u hladnim društvenim okolnostima u kojima George i Lennie žive? Do koje mjere puštamo da se ruši naše dostojanstvo? Jesu li krivci za to naša pasivnost ili okolina na koju ipak ne možemo utjecati? Što nas to navodi da se borimo i preživimo? Nekima od ovih pitanja koja se tiču društvene neravnopravnosti, bavi se diplomska predstava Josipa Ledine, pod mentorstvom redatelja, prof. Krešimira Dolenčića. Mladi entuzijastični glumci vođeni prof. Krešimirom Dolenčićem novonastaloj situaciji su se prilagodili i adaptirali način rada te je predstava uspješno realizirana, usprkos znatno otežanim uvjetima zbog COVID-19 pandemije.
U gotovo filmski realističnoj režiji publiku se postavlja u poziciju voajera koji zaviruju u živote ljudi na jednom imanju, zaboravljajući pritom na kazališnu iluziju. Izolirani svjetovi svakog od Steinbeckovih likova jedva se dodiruju, a njihova je komunikacija ispunjena tišinama i škrtim dijalozima što korespondira s pustoši i osamom prostranstava Amerike, kao i scenografski ogoljena scena. U takvoj sredini neizbježna je rastrganost između okova surove stvarnosti i vlastitih snova, a oni koji su drugačiji, susreću se s predrasudama, nasiljem i nerazumijevanjem, unatoč natruhama dobrote. Ovo je, stoga, predstava o toplom i netipičnom prijateljstvu, o traumama, intimi i boli, gorčini koju nam realnost pruža, ali iznad svega, i o vjeri u bolje sutra kojom se prkosi društvenoj nepravdi.