Riječ je o komadu nastalom po Goldonijevom predlošku koji je prilagodila i lokalizirala dramaturginja Marijana Nola, dok režiju potpisuje Zoran Mužić, čija je Buža bila prva dramska premijera ovogodišnjega Splitskog ljeta.

Dvojac Nola/Mužić s Laživcem je stvorio nastavak ranijega Škrtičine (po Moliereu) , jedne od najpopularnijih predstava HNK Šibenik posljednjih godina. Šibenska verzija Goldonija, premijerno izvedena u prosincu 2015., stvarana je po istom principu osuvremenjivanja i adaptacije likova i fabule. Zaplet je  dobio suvremeniju dinamiku - komedija zabune ovdje je oporija i intenzivnija, a spletke i intrige šarmantnog i prevrtljivog mladića Lovre Crnogaće dovode do brojnih obrata i iznenađenja.

Na nedavnom Festivalu glumca, Joško Ševo je nagrađen za ulogu šjor Paška Balancane, a osim njega, uloge tumače Jakov Bilić, Mate Gulin, Anđelko Babačić, Franka Klarić, Danira Gović, Oriana Kunčić, Rade Periša, Ivo Perkušić, Jaminka Antić i Jere Svračak. Za scenografiju je zaslužan Branko Lovrić Caparin, kostime Sara Lovrić Caparin,  koreografiju Zorana Mihelčić, dok glazbu potpisuje Sanja Vrančić.

O Laživcu

...Bit svake komedije je “prepoznavanje“,  a da bi se ono postiglo potrebno je da likovi postanu autentični. Tako se stari Pantalone pretvorio u Franu Crnogaću, ribara iz Mandaline, Dottore u gradskog sudca Paška Balancanu, Arlechinno i Brighella ovdje se zovu Grubiša i Dragica, a mladi venecijanski zaljubljenici postaju šibenski mladići i djevojke. Tu je lijepa Ružarija u koju je zaljubljen sramežljivi i nespretni Tonči Pegula, dok se u prgavu Lucijetu zaljubljuje pravi šibenski berekin Cvitko. U priču se uvode nove anegdote i peripetije čime je zaplet dobio suvremeniju dinamiku.

Zaplet započinje kada se Lovre Crnogaća vraća u rodni Šibenik nakon petnaest godina. Po naravi je sklon laganju, cijepljen od svakog osjećaja odgovornosti i spreman izokrenuti čitav svijet da bi postigao svoj cilj, a to su užitak i potpuna razonoda. Već prve večeri zaljubljuje se u lijepu Ružariju međutim nailazi na niz prepreka koje mora savladati upravo svojom sposobnošću spretnog laganja. Ono na što Lovre ne računa je da će mu se na putu naći njegovi sugrađani čije su naravi lukavije i hirovitije od njegove.

Likovi ove šibenske komedije nisu samo promijenili imena već i karakterne crte i temelje se na novim i drugačijim arhetipovima. Oni su postali stvarni ljudi sa stvarnim osjećajima i prepoznatljivim osobnostima, ljude koje smo nekada susretali i koje još uvijek možemo susresti u našem okruženju. Stoga se može reći da je “Il bugiardo“ postao je pravi i autentični šibenski “Laživac“.

Marijana Nola