„Novi je ovo izazov našem orkestru nakon zahtjevne orkestralne suite Žar ptica i veome me veseli što su ga glazbenici s odobravanjem prihvatili“, kaže dirigent predstojećeg koncerta i ravnatelj Glazbene direkcije HNK Split maestro Jure Bučević.
Izbor violinskog koncerta u D-duru Petra Iljiča Čajkovskog, kojim će započeti predstojeća koncertna večer, jedinstvena je prilika da splitska publika čuje nagrađivanog i svjetski proslavljenog violinista Stephena Waartsa. Rođen 1996., ovaj nizozemsko-američki glazbenik u fokus svjetske glazbene javnosti dospio je 2014. osvajanjem prve nagrade na Međunarodnom takmičenju za mlade violiniste Jehudi Menjuhin u Austinu u Teksasu da bi sljedeće godine pobijedio i na natjecanju Kraljice Elizabete u belgijskom Bruxellesu. U Split Stephen Waarts dolazi po preporuci Ide Kavafain, profesorice na Curtis Institute of Music, glasovitom glazbenom konzervatoriju, trenutno najvećem pedagoškom autoritetu u Sjedinjenim Državama. Stephen Waarts glazbu Čajkovskog s orkestrom je izvodio već u ranoj dobi od devet godina. Danas je to glazbenik s brojnim vrijednim nagradama, te brojnim nastupima s velikim svjetskim orkestrima i glasovitim dirigentima i oduševljenim kritikama. „Violinist s mnogo vatre, energije i strasti te tehničkim sposobnostima da preskoči svaku tešku glazbenu prepreku s lakoćom. Zadnje, ali ne najmanje važno, isijava neupitnom glazbenom karizmom“, „čist i oštar zvuk i neusporediva tehnika“, „Waarts je pokazao neuobičajen, nadnaravan osjećaj za tonski kolorit i lirsku ljepotu nstrumenta“ – samo su neki od superlativa njegovoj glazbi ispisanih u vodećim svjetskim medijima.
Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 35 Petra Iljiča Čajkovskog, prvo djelo na programu predstojećeg koncerta, jedini je violinski koncert jednog od najvećih skladatelja glazbenog romantizma i jedan od najpoznatijih violinskih koncerata u cjelokupnoj glazbenoj literaturi. Djelo je nastalo 1878. u švicarskom odmaralištu Clarens u koje je Čajkovski otišao da se izliječi od depresije.
Klavirska suita Slike s izložbe Modesta Petroviča Musorgskog, pored opere Boris Godunov, najpoznatije je i najizvođenije djelo velikog ruskog skladatelja. Skladbu za solo-klavir Musorgski je napisao 1874. u spomen na preminulog prijatelja, slikara Viktora Hartmanna, osmislivši je kao šetnju kroz izložbu njegovih djelâ. Svaki od deset stavaka jezikom glazbe su iskazane impresije koje su u skladatelju pobudile pojedine slike na izložbi. Skladba je najčešće izvođena u orkestraciji Mauricea Ravela, a upravo je stota godišnjica nastanka orkestracije povod zbog kojeg ju je maestro Jure Bučević stavio u program prvog simfonijskog orkestra sezone.