„Čežnja iz naslova prvenstveno se odnosi na našu čežnju za većim produkcijama, operama i zajedničkim muziciranjem našeg cjelokupnog ansambla kojih smo u trenutnoj situaciji uskraćeni“ kaže ravnatelj Opere HNK Split i dirigent koncerta maestro Jure Bučević. „Puhački kvintet HNK Split rezultat je ne samo trenutne situacije već i moje želje da oformimo različite manje ansamble. Takvih sastava, osim ovog koje ćemo predstaviti na predstojećem koncertu, bit će još. Mahom barokni program ovog koncerta pogodan je za novi ansambl u kojem se kolege moraju naviknuti na zajedničko muziciranje. Pavle Dešpalj bio je dugogodišnji voditelj splitskog komornog orkestra u kojem sam i sam imao priliku svirati. Njegove skladbe uvijek rado izvodimo“.
Adagio u g-molu - za violinu, gudačke instrumente i orgulje, skladba je za koju je do danas sporno autorstvo. No, to da li ju je skladao Tomaso Albinoni ili proučavatelj njegova djela Remo Giazotto, ni najmanje ne smeta njenoj planetarnoj popularnosti. Adagio je odavno omiljen u brojnim aranžmanima, no pitanje je bi li ikad bilo tako da njegovu instrumentalnu glazbu nije iznimno cijenio J. S. Bach, koji je Albinonijeve teme znao koristiti za vlastite fuge, a njegove basove za harmonijske vježbe svojih učenika. Ako je Adagio doista Albinonijev, nastao je početkom 18. stoljeća, najvjerojatnije 1708, a Bachov Koncert u d-molu za dvije violine i gudače nekih dvadesetak godina kasnije, odnosno oko 1730. Kao i mnoga druga Bachova djela i ovaj koncert karakterizira raskošan, a dinamičan i skladan odnos violina, dok je cijeli koncert, premda podijeljen u stavke, zapravo dat u obliku fuge s mnoštvom kontrapunkta. Djela koja žanrovski poznajemo kao divertimenta, zajedno sa serenadama, nokturnima i kasacijama, predstavljala su u 17. i 18. stoljeću gotovo istoznačnice za glazbenu, najčešće dvorsku razonodu na otvorenom. Takav je i Haydnov Divertimento za kvintet drvenih puhača koji svojim živahnim linearnim stilom, ali mekog i punog timbra, prolazi cio raspon od odmjerene i čak umirujuće ozbiljnosti do menuetske vedrine i rondo razigranosti. Simfonija br. 1 u B-duru Williama Boycea također je djelo 18. stoljeća i pripada nešto rjeđe izvođenom i manje poznatom britanskom skladatelju i orguljašu, koji je na svoju skladateljsku rehabilitaciju čekao sve do prve polovine 20. stoljeća, da bi prvom allegro stavku ove simfonije pripala čak čast da bude izveden na vjenčanju princa Harryja i Meghan Markle 2018.
Završno, jedini repertoarni iskorak iz stilski bliskih kompozicija 18. stoljeća, čini na ovom koncertu skladba Čežnja Pavla Dešpalja. Riječ je o nostalgijsko-lirskoj minijaturi koja je 2002. nagrađena Porinom kao najbolja skladba za veći komorni ansambl, no ovdje je odabrana prvenstveno zato što svojim sjetnim raspoloženjem zatvara atmosferski luk nalik onome koji je naznačen početnim Adagiom.
Komorni orkestar HNK Split čine: Valter Lovričević i Barbara Udovčić Ana Tošić D'Ambra, Lovrenco Jakičević, Anita Mišetić, Svjetlana Mandić i Dakica Sanko kao prve violine; Ema Ivković – Donja Rakos, Alla Kandrusevich - Domagoj Gjurašin, Iskra Voltolini - Mesud Glavaš, Damiano Cosimo d'Ambra Viole Igor Smoday - Pavel Kandrusevich, Žasmina Pankova Pokrovac - Jasenka Novaković, Boris Mitov - Dora Mitrović (druge violine); Sunčana Tušek - Marija Mračević, Tonćo Ćavar - Dubravko Geić, Ljiljana Vojinović (violončela); te Piero Malkoč, Mijo Mišetić, Soniboj Donkov (kontrabasi) te Ana Šabašov (čembalo). Puhački kvintet HNK Split su: Andrea Jelavić - flauta, Ivan Siciliani - klarinet, Marina Martinić - horna, Krsto Petijević - fagot, te Ankica Radalj – oboa.