Ja koja imam nevinije ruke
Drama
Vesna Parun

Ja koja imam nevinije ruke

U ispovjednoj, dnevničkoj formi, u prvom licu, u malo poznatim autobiografskim zapisima pjesnikinje Vesne Parun glumica i autorica Vesna Tominac Matačić u svojoj jednosatnoj poetskoj monodrami razotkriva intimne traume u kojima se ogledamo kao suvremenici zajedničkog podneblja,  istog patrijarhalnog kišobrana, te materinjeg jezika.

Ja koja imam nevinije ruke

Otprilike godinu dana prije svoje smrti, Vesna Parun objavljuje rezime svog  stvaralaštva pod naslovom Ja koja imam nevinije ruke. U predgovoru tog opsežnog asinkronog odabira Vesna kaže: „uz ovu rijeku jezika, teče iz istog izvorišta i u istom smjeru još jedna, nijema, neobilježena, materinska. Ta rijeka je život sam. To smo ja i moja sudbina kao svemirska zagonetka, etnička jednadžba, biološko-duhovni kaos.”

Iz nepreglednog opusa Vesne Parun koji je kao i njezin život bio, ne samo simbolički, sadržan u dobro poznatih četrdeset vreća i nakon njezine smrti uglavnom nedostupnih (ne)zainteresiranim znanstvenim istraživačima, vladajućim strukturama, kulturnim institucijama, čitateljima i budućim pokoljenjima, nastao  je ovaj tekstualni patchwork jednog osebujnog života koji se odmata na sceni od rođenja poput emocijama nabijene, jednosatne psihoanalitičke seanse. U ispovjednoj, dnevničkoj formi, u prvom licu, u malo poznatim, pjesnikinjinim autobiografskim zapisima razotkrivaju se intimne traume u kojima se ogledamo kao suvremenici zajedničkog podneblja,  istog patrijarhalnog kišobrana, te materinjeg jezika. Tako razgolićen život ovdje predstavlja  temelj kapitalnim djelima poezije koja ne zastarijevaju ni generacijama, već uvijek nanovo nadahnjuju, oplemenjuju, pročišćuju i liječe.

Režija:

Ivan Leo Lemo

Producentica:

Tatjana Aćimović

Prijevod dramskog predloška na engleski jezik:

Ellen Elias Bursać

Glazba:

Ozren K. Glaser, Zvonimir Dusper

Kostim:

Dies Gaudii, Mirjana Zagorec

Scenografija:

Vesna Režić i Ivan Leo Lemo

Oblikovanje svjetla:

Miljenko Bengez

Fotografija i video:

Dario Hacek

 

Realizaciju projekta poduprli su: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Zahvale: Mirko Parun, Tonko Maroević, Davor Rocco, Willem Miličević, Zrinka Šamija, Mario Gigović, Dies Gaudii, Tiskara Printera, Frizerski salon Evelin, Teenlifting.

Posebno zahvaljujemo Dashi Čulić Nisuli na dopuštenju korištenja njezinih prijevoda dviju pjesama Vesne Parun, Za sve su kriva djetinjstva naša i Ti koja imaš nevinije ruke, u: Selected Poems of Vesna Parun, Michigan: Green River Press, 1985., str. 45-47 i 75.

Dramski predložak i izvedba

Vesna Tominac Matačić