Dom Bernarde Albe (1936), jedna je od triju najuspješnijih drama Andalužanina, ali i integralnoga Španjolca, istinskoga i najvišeg izraza naroda i sredine iz koje je ponikao. Lorcu opisuju riječima: pjesnik-narod; pjesnik krvi, bola i tragike. Tragedija Dom Bernarde Albe, najsnažnija i dramski najčistija, govori o tiraniji majke Bernarde Albe koja svim silama nastoji držati na uzdi svojih pet kćeri željnih života, u zatvorenoj i mračnoj kućnoj atmosferi. S jedne strane, drama puna lirske atmosfere, mekih boja, topline i elementarnih strasti - a s druge, to je priča puna dramske dinamike, tamnih slutnji, mistike i duševne napetosti likova. Lorca je ovoj tragediji udahnuo istinsku poetsku i nacionalnu boju, znao je dati unutrašnju snagu koja njegovu teatru daje visoku vrijednost, tako da je nesumnjiv njegov veliki uspjeh kako u Španjolskoj, tako i izvan nje.