„Inkorporirali smo četiri autora da bismo prošli kroz ta dva i pol tisućljeća ratovanja. Aristofan govori o ratu koji treba zaustaviti, potom smo preko scenâ iz Ilijade pokušali prikazati užasne posljedice toga rata, ono što taj rat jest, da bismo preko Lucićeve antiratne poezije pokazali, s jedne drugačije, poetske strane, besmisao takvog ljudskog ponašanja. Svojevrsni epilog je dramski prizor General Mate Matišića koji zatvara taj naš četverolist autora jednom surealističnom duhovitom opservacijom na tu temu“, kaže dramaturginja i autorica adaptacije Željka Udovičić Pleština.
Naslovnu ulogu igra Petra Kovačić Botić a u ostalim ulogama u ovoj ansambl predstavi su: Nives Ivanković, Monika Vuco Carev, Katarina Romac, Anastasija Jankovska, Andrea Mladinić, Ana Marija Veselčić, Marjan Nejašmić Banić, Zdeslav Čotić, Luka Čerjan i Stipe Radoja.
Ovom režijom Paolo Magelli se, nakon pauze od 21 godine, vraća u Split u kojem je, u razdoblju od 1982. do 2001. realizirao niz antologijskih predstava. Povod za ovu predstavu gotovo se sam nametnuo, kaže Magelli: „Više od 2500 godina rat ne prestaje u Europi, on nas prati od našeg nastanka. Mislim da nismo poslušali Brechta koji nam je govorio kako moramo učiti od povijesti. Nismo smislili način da od Europe napravimo kontinent mira. Teatar ne može promijeniti svijet ali u njemu se može i mora čuti istina“. Željka Udovičić Pleština: “Drago mi je da smo, na poziv Marine Vujčić, došli ponovo na Splitsko ljeto jer nas za festival vežu izuzetne uspomene. Nadam se da se i splitska publika, onu vremešnija jer je posljednja naša predstava bila 2001., rado sjeća Elektre, Helene, Antigone, trilogije Filipa Šovagovića, koji je ovdje i postao dramski pisac (Cigla, Ptičice i Festivali), pa Buzde, posljednje predstave Zdravke Krstulović, glumice koja je trajno obilježila hrvatsko kazalište. S LizistRATom je ta duga pauza prekinuta i nadam se da će se naša suradnja s ovim fantastičnim ansamblom nastaviti. Kada smo se dogovarali da radimo predstavu na temu Aristofanove Lizistrate, to nas je motiviralo da se bavimo teatrom upravo na onaj način na koji se njime bavio i Aristofan od kojeg smo krenuli. On je, prije 2500 godina, reagirao na svoj suvremeni trenutak, obračunavao se sa svojim vremenom i svojim suvremenicima na satiričan i duhovit način, koji ga je učinio klasikom. Uzeli smo komad u kojem žene pokušavaju izboriti svoje pravo da odlučuju o vlastitom tijelu i da se svojom glavom pokušavaju suprotstaviti glupostima tadašnjeg, a i sadašnjeg trenutka.“
„Suština našeg posla je zajedništvo. Ensemble znači Zajedno. Ovi ljudi koji tu rade su svi zajedno, žive i rade za jednu jedinu stvar. Obožavam ove glumce sve do jednoga“, kaže Paolo Magelli a njegove riječi potvrđuju svi članovi ansambla predstave.
Petra Kovačić Botić tumači ulogu Lizistrate, junakinje Aristofanove komedije, koja okuplja žene u nastojanju da zaustavi ratove: „Mislim da se između glumačkog ansambla i autorskog tima na čelu s Paolom Magellijem dogodilo uzajamno poštivanje, povjerenje i ljubav i da ćemo iz ovoga svi izaći bogatiji. Za mene je ovaj rad bio izazovan,uzbudljiv, izazovan i iznimno poticajan. Ovaj ću rad s Magellijem procesuirati još godinama nakon što ova predstava završi.“
„Publika će vidjeti teatar koji je mene oblikovao kao glumicu. Imala sam sreću da pripadam generaciji koja je radila s velikim redateljima, kao što je Paolo Magelli, i jako sam bila sretna kad sam čula da on dolazi nakon pauze od 21 godine da radi ovako aktualnu predstavu. Nakon što smo pomislili kako smo se riješili ratova a evo nas ponovo u jednom apokaliptičnom stanju
Umjetnička koordinatorica predstave Marina Vujčić: „Sretna sam zbog dolaska Paola Magellija na Splitsko ljeto, jer su tako ovi mladi ljudi u ansamblu dobili priliku da po prvi put rade s njim, da steknu to iskustvo, budući da je rad s Paolom Magellijem vanserijski doživljaj.“
„Prvi put sam u poziciji da, osim što sam na sceni, obavljam još i zadatke asistentice redatelja pa predstavu vidim i s jedne druge strane, tako da mi se ponekad ta dva svijeta preklapaju. U ovoj predstavi čitav je spektar žena, različitih pogleda prema životu, načina razmišljanja i odnosa među njima. Na sceni sam ugledna Korinćanka. Bogata sam, novac mi nije problem. Volim scenu upravo zbog toga što tu možeš biti neko drugi“, kaže Anastasija Jankovska, asistentica režije i glumica u predstavi.
„Mislim da, u ime cijelog ansambla i ove moje generacije, mogu reći da nam je izuzetno drago što je došao redatelj kao što je Magelli. To je škola koju trebamo proći i jako je lijepo kad dođe neko je europska veličina. Gledatelji će ocijeniti sviđa li im se predstava ali naš angažman je neosporan, sinergiju koju smo mi i Magelli imali kao ansambl“, rekla je Ana Marija Veselčić. Monika Vuco Carev ističe kako je proces rada bio iznimno poticajan: „Paolo Magelli je jako inspirativan redatelj koji nas svojim digresijama navodi na razmišljanje o osnovnoj temi kojom se bavimo, a to je tema rata za koji evo, nažalost, vidimo kako je moguć i danas. „Predstava je došla u pravo vrijeme, vrijeme rata. Rat je, definitivno, jedna od najvećih gluposti ljudske vrste“, kaže glumica Andrea Mladinić.
„Gledatelji će vidjeti plejadu mladih glumaca, mojih beskrajno talentiranih kolega i kolegica, a sve nas predvodi mlada duhom Nives Ivanković koju u šali zovemo tetka. Ona drži naš tempo i pravi je predvodnik ove ekipe. Bit će to zanimljiva predstava o besmislu rata, dakle ne može bit aktualnije“, smatra glumac Marjan Nejašmić Banić, a Stipe Radoja naglašava: „Htio sam biti dio ove predstave zato jer mislim da u našem poslu treba stalno raditi, učiti i napredovati a to smo s Paolom Magellijem postigli. Naučili smo puno o odnosima u ovom poslu, a najviše kako je ovo timski a ne individualni rad.“
Kroz predstavu se provlači originalna, koja kreira atmosferu i na koju se pjevaju antiratni stihovi Predraga Lucića, a koju su skladali Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević, koja kaže: „Paola Magellija upoznala sam davno, negdje 2007. ili 2005. Od prve suradnje nastupilo je stanje moje kompletne zaljubljenosti, onako kako se svi njegovi suradnici zaljubljuju u njega. Zbog toga se on uvijek vraća u kazališta, u gradove u kojima je radio. Radi uzbudljivo, zanimljivo kazalište i radi to sa strašću koja obuzme sve koji rade na predstavi. Tu je zaljubljenost poslije otkrio i Mrle. Htjela sam ih upoznati jer rade slično, Mrle živi samo za glazbu kao i Paolo za teatar, a pored toga Mrle je već i ranije radio za teatar. Imamo sreću da barem jednom, ove godine i dvaput, radimo s njim.“ „Jako je puno glazbe u predstavi pa smo došli do zaključka kako bismo izdvajanjem te glazbe iz predstave dobili svojevrsnu operu koja bi se, po Paolovom mišljenju, trebala zvati Ratna opera. Razmišljam o tome da što prije objavimo takvo jedno djelo. U predstavi glazba nije podređena, ravnopravna je sa svim elementima predstave. Magelli kaže kako je glazba jedan od glumaca u predstavi“, kaže Damir Martinović Mrle.
Autorski tim predstave čine: redatelj Paolo Magelli, dramaturginja i autorica adaptacije Željka Udovičić Pleština, prevoditeljica Aristofanove Lizistrate Lada Kaštelan koja je izvršila i izbor te preradu stihova iz Homerove Ilijade, umjetnička koordinatorica Marina Vujčić, autori glazbe Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle, autor videa Ivan Marušić Klif, scenski pokret potpisuje Paolo Magelli, kostimografkinja je Marita Ćopo, scenograf Miljenko Sekulić, oblikovatelj svjetla Srđan Barbarić, oblikovatelj tona je Tomislav Luetić, a asistentica redatelja Anastasija Jankovska.
Nakon premijerne izvedbe u srijedu 27. srpnja s početkom u 21 sat u Meštrovićevom Kašteletu reprizne izvedbe su predviđene za 28. i 29. srpnja.