Gala koncert opernih arija donosi nam pregršt arija i dueta, zborskih numera i uvertira iz popularnih djela talijanske operne literature. Pod dirigentskim vodstvom maestra Nikše Bareze, uz zbor i orkestar HNK Split nastupaju svjetski poznata operna imena: Hasmik Papian (sopran), Constantin Nica (tenor) i Markus Butter (bariton), te domaći solist Ivica Čikeš (bas).
Na repertoaru su biseri romantizma i verizma italske provenijencije. Program je omeđen Verdijem, s tim da se u prvom dijelu koncerta skladatelja predstavlja obrnutim smjerom nastanka djela (od opere La Forza del destino preko Il Trovatorea i La Traviate do Nabucca), dok se drugi dio večeri zaključuje Trijumfalnom scenom iz Aide. Drugi dio Gala koncerta u apsolutnoj je dominaciji talijanskog verizma. Počevši s poznatim lirskim Intermezzom iz Mascagnijeve opere Cavalleria rusticana, koncert se dramatskim akcentima arije Gerarda iz Giordanove Andrea Chénier i Filipa II. iz Verdijeve Don Carlo utječe u ljubavni duet iz I. čina Puccinijeve opere Tosca, te se zaokružuje u majestetičnim zvucima Verdijeve Aide.
Nikša Bareza (Split, 1936.), hrvatski je dirigent koji više od trideset godina dirigira po najvećim europskim opernim kućama i koncertnim dvoranama, te je dugogodišnji (od 1992) šef-dirigent Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije. Od 2001. također je šef dirigent Opere i filharmonije Robert Schumann u Chemnitzu. U sklopu Splitskog ljeta zajedno s ansamblom splitske Opere HNK, ostvario je niz izvedaba koje će ostati zapamćene u hrvatskom glazbenom stvaralaštvu.Nikša Bareza dobitnik je brojnih domaćih i inozemnih nagrada i priznanja. Dobitnik je nagrade koja nosi ime austrijskog baroknog skladatelja Johanna Fuxa. Nagradu dobiva odmah po njenom ustanovljavanju kao prvi dobitnik, a dodijeljena mu je za zasluge na području glazbene umjetnosti u Austriji. Nagradu grada Graza dobiva za rad s Filharmonijom i Operom , a u Hrvatskoj dobiva sve značajnije nagrade za glazbeno djelovanje poput nagrade Vladimir Nazor, Milka Trnina, Judita (tri puta), Josip Slavenski, diskografsku nagradu Porin i mnoge druge.
Hasmik Papian, armenska sopranistica. Debitirala je u Državnoj operi u Erevanu ulogom Rosine u Rossinijevoj operi Il Barbiere di Siviglia, nakon čega je u istoj kući pjevala i Mimi u Puccinijevoj La Bohème. Nakon toga započinje njezina intenzivna međunarodna karijera u najvećim svjetskim opernim kazalištima: Staatsoper u Beču, Teatro alla Scala u Milanu, Opéra Bastille u Parizu, Teatro Liceo u Barceloni, Metropolitan Opera u New Yorku, Deutsche Operi u Berlinu, Bayerische Staatsoperi u Münchenu, te u državnim operama u Stuttgartu, Hamburgu, Dresdenu, Zürichu, Ženevi, Madridu, Rimu, Moskvi, Torontu… Surađivala je s dirigentima kao što su Riccardo Muti, Placido Domingo, Georges Prêtre, Michel Plasson, James Levine, Valerij Gergiev… Partneri su joj bili: Nikolai Ghiaurov, Sherill Milnes, Ruggero Raimondi, Leo Nucci, René Pape, Thomas Hampson, Renato Bruson, José van Dam, Roberto Alagna…
Constantin Nica, rumunjski tenor. Pjevanje je studirao na sveučilištu "George Dima" u Cluju (Rumunjska), gdje mu je mentor bio prof. Ionel Pantea. Debitirao je u Državnoj operi u Cluju, u kojoj je nanizao velik broj glavnih opernih uloga. Usavršavao se u Italiji (Carlo Bergonzi, Fernando Bandera, Gianni Raimondi), Njemačkoj (Rudolf Bauatz, Monika Pick-Hieronimi) i Švicarskoj (Ion Buzea). Bio je pobjednikom na natjecanju "Singing Romania" 1980. godine, a već sljedeće godine osvajač je 1. mjesta na natjecanju "Maria Callas" u Ateni. Nastupao je u teatrima diljem svijeta: Švicarska, Njemačka, Nizozemska, Austrija, Češka, Italija, Velika Britanija, Makedonija, Turska, Egipat, Južna Afrika, Izrael, Kina, SAD. Na repertoaru ima niz opera Verdija, Puccinija, Gounoda, Giordana, Bizeta.
Markus Butter, austrijski bas-bariton. Njegovi glazbeni počeci vezani su uz zbor Bečkih dječaka, čiji je bio član, a glazbeno obrazovanje stekao je na konzervatoriju "Johann Josef Fux" u Grazu, te na "Hochschule für Musik" u Münchenu. Na međunarodnom pjevačkom natjecanju "Das Schubert-Lied" u Beču osvojio je 2. nagradu (1997.). Od 1999. do 2001. godine bio je stalnim članom Bavarske državne opere u Münchenu, a u Deutsche Oper am Rhein u Düsseldorfu proveo je razdoblje 2001. – 2005. Kao gostujući solist nastupao je u Statsoper Unter den Linden i Konzerthausu u Berlinu, Operi i dvorani Philharmonie u Kölnu, Semperoperi u Dresdenu, Nationaltheateru u Mannheimu, Musikvereinu i Theateru an der Wien u Beču, Festspielhausu u Salzburgu, Teatru alla Scala u Milanu, Teatru Regio u Parmi… Dirigirali su mu Wolfgang Sawallisch, Zubin Mehta, Bertrand de Billy, Bruno Bartoletti, Semyon Bychkov, Fabio Luisi, Nikolaus Harnoncourt, Daniel Harding…
Ivica Čikeš, hrvatski bas. Započeo je vokalno školovanje u Glazbenoj školi "Josip Hatze" u Splitu. Kraće vrijeme studira pjevanje na splitskom odjelu zagrebačke Muzičke akademije, a zatim odlazi u Rim i Parmu. Debitirao je nastupom u Mozartovom Requiemu u d-molu u konkatedrali Svetog Petra u Splitu (1989.), a operni kostim prvi put navlači pjevajući ulogu Markiza D'Obigny u Verdijevoj operi La Traviata (1992.). Pjevao je brojne uloge u operama Verdija, Puccinija, Rossinija, Donizettija, Bellinija, Bizeta, Saint-Saënsa, Masseneta, Mozarta, Gotovca, Tijardovića, Hatzea, Paraća… Gostovao je u svim hrvatskim kazalištima, u Teatru comunale u Bolonji, na Festivalu u Bugarskoj, te na brojnim koncertima drugdje u inozemstvu. Dobitnik je više nagrada, među kojima i "Milka Trnina". Nacionalni je operni prvak.