U ovom slučaju jednu od najpoznatijih svjetskih komedija, Molièrovog Tartuffa, Ferlin inovativno prevodi na plesni jezik: verbalne replike zamjenjuje fizičkim vokabularom, a dramski tekst koristi kao koreografsku partituru kreirajući na taj način kompleksnu scensku igru, pri čemu tijelo u pokretu ne pokušava dosegnuti razinu verbalne komunikacije, već omogućiti novu dimenziju kazališne inscenacije i uvući gledatelja u čarobnu atmosferu glazbenih i vizualnih podražaja.