Pogledate li malo bolje, daljina guta željeznicu, ali ne i željeznica daljinu!
Stanislav Ignacy Witkiewicz poljski je književnik, filozof i slikar te jedan od najzanimljivijih autora svjetske avangarde prve polovice 20 stoljeća. Njegova Poludjela lokomotiva (1923) na iznimno duhovit način rezimira autorova umjetnička traganja koja se stalno kreću između groteske i drame apsurda. Strojovođa i ložač, koje vodi neobična i skrivena strast, naumili su svoju parnu lokomotivu potjerati mimo svih razumnih ograničenja, ne zaustavljajući se niti se obazirajući na signalizaciju, jer žele doživjeti vrhunac brzine i osjetiti kako je s druge strane mogućeg. No, oni nisu obični željezničari nego zloglasni kriminalci koji su izmaknuli ruci pravde, a njihov eksperiment kvare putnici želeći zaustaviti vlak. Ludi se pokušaj naposlijetku pretvara u “običnu“ željezničku nesreću... Witkiewiczeva parna lokomotiva metafora je kazališta i života, intrigantan redateljski predložak koji se na početku čini bliskim psihološkom realizmu, posebice u prikazivanju odnosa među likovima, no ono što ga čini jedinstvenim njegov je izniman metafizički nemir koji lako prelazi kazališnu rampu.
Redatelj: Jernej Lorenci
Skladatelj: Branko Rožman
Dramaturginja: Eva Kraševec
Scenograf: Branko Hojnik
Kostimografkinja: Belinda Radulović
Koreograf: Gregor Luštek
Oblikovatelj svjetla: Pascal Mérat
Asistentica redatelja: Eva Kokalj
Zygfryd Tengier: Janez Škof
Mikołay Wojtaszek: Aljaž Jovanović
Zofia Tengier: Maja Sever
Julia Tomasik: Tina Vrbnjak
Turbulencjusz Dmidrygier: Matija Rozman
Minna, grofica de Barnhelm: Nina Ivanišin
Gospođica Mira Kapuścińska, Minnina družbenica: Petra Govc
Vlakovođa: Zvone Hribar
Valery Kapuściński, Mirin brat: Gorazd Logar
Jan Gęgoń, čuvar pruge: Andrej Nahtigal
Janina Gęgoń, Janova lijepa žena: Katja Levstik
Putnik četvrtog razreda: Giovannino Raffanelli k.g.