Mnogostrukost perspektiva u pogledu na turbulentni svijet
48 prijavljenih predstava na jubilarne 30. Marulićeve dane pokazale su da hrvatsko glumište, tekstovi i autorski projekti itekako odgovaraju na pitanja vremena u kojem živimo bilo da je riječ o suvremenim dramama ili čitanjima klasika. U pregledu predstava vrlo visoke kvalitete iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Mađarske izdvojila sam one koje su se istaknule aktualnošću teme, redateljskim i dramaturškim pristupom te vrsnim glumačkim interpretacijama, a neke od njih već su dobile i prijašnju potvrdu u Nagradama hrvatskog glumišta ili Nagradi Marin Držić za najbolji dramski tekst .
Tako će se na 30. Marulićevim danima naći Kiklop, kultno djelo našeg klasika Ranka Marinkovića, što ga je za scenu dramaturški priredio i režirao Saša Anočić, predstava Dramskog kazališta Gavella iz Zagreba koja je na Nagradama hrvatskog glumišta proglašena najboljom, a dobila je i Nagradu za režiju te sporednu ulogu (Živko Anočić).
Marinkovićeva kritika rata koji uništava pojedince i društvo važna je poruka i druge Gavelline predstave Cigla Filipa Šovagovića koja je svoju praizvedbu imala upravo u Splitu 1998. godine, a zagrebačka postava u režiji Krešimira Dolenčića pokazuje kako je priča o izgubljenoj generaciji itekako aktualna i danas. Dramsko kazalište Gavella ove je sezone postavilo najviše hrvatskih tekstova visoko kvalitetnih produkcija među kojima se istaknula i predstava Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže koja je u teatar nakon dužeg vremena vratila redatelja „ stare garde“ Miru Međimorca koji je pokazao što znači ona gavellijanska formula suodnosa glumca i teksta u kojem je riječ autora na prvom mjestu.
Velika klasična djela uvijek vrijedi propitivati na različite načine pa će na Marulićevim danima naći mjesta i fantazmagorično simbolističko čitanje Gospode Glembajevih u režiji Branka Brezovca i produkciji Eurokaza pokazujući kako Krležina drama o jednom beskrupuloznom društvu kroz prizmu obitelji, njihovih mračnih tajni i kompliciranih odnosa i danas odzvanja aktualnošću i izazovom za razne interpretacije.
Obitelj kao mikrokozmos društva u centru je i drame suvremenog pisca Ivora Martinića Dobro je dok umiremo po redu u produkciji Zagrebačkog kazališta mladih, u kojoj se raspada po šavovima na mnogo razina, gdje se miješaju smrt i odlasci u inozemstvo, egoizam i emotivne izdaje i frustracije. Kroz sliku jedne obitelji koju je davno oslikao Čehov u svojoj drami Tri sestre nova stara pitanja prema motivima ruskog klasika postavlja nam i redatelj Bobo Jelčić u predstavi Tri sestre Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U izravnom i duhovitom dijalogu s publikom glumci će se upitati što je to danas provincija, dosada, koliko vrijedi obrazovanje, usput propitujući i kazališne forme, glumačku igru i režiju.
Sličnim autorskim pristupom koji nastaje u suautorstvu redatelja, glumaca i autora Hrvatsko narodno kazalište i Narodno pozorište u Mostaru propitalo je temu identiteta u predstavi Identitluk redateljice Tanje Miletić Oručević prema esejima Amina Maaloufa gdje na duhovit način pokazuju kako naši sukobi proizašli iz stereotipnih kolektivnih i uskogrudnih shvaćanja identiteta postaju nevažni u nekim trenucima kada je jedini važni i moralno ispravni identitet biti Čovjek.
Kada se čovjek grčevito drži svojih identitetskih matrica neizbježno dolazi do društva u propadanju, a o tome govori Suton Ive Vojnovića kojeg je u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića režirala Ivica Boban pokazujući svu oporost i sjetu ljudi koji su majstori u zatvaranju očiju pred realnim stanjem stvari.
Sjećanja su bitan dio ljudskog života baš kao i gradovi u kojima žive pa će u godini kada je Rijeka Europska prijestolnica kulture Festival u Splitu ugostiti produkciju koja se na zanimljiv i maštovit način bavi poviješću grada Rijeke. Autorski projekt Sjećanje gradova kazališta Studio K iz Budimpešte i u režiji našeg Edvina Liverića nastao je iz sakupljenih arhivskih materijala koji svjedoče o usponima i padovima, o malim i velikim ljudima koji su obilježili grad, o vječnim odlascima u potrazi za boljim životom. Na Festival nam stiže i crnohumorna komedija Nebo od gume Davora Špišića, dobitnica druge Nagrade Marin Držić za 2015. godinu. U izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu vidjet ćemo kako se u svakodnevnici snalazi jedna suvremena obitelj opterećena kreditima i nerentabilnim obrtom u srazu s društveno moćnim institucijama čijoj se gramzivosti može usprotiviti jedino–čudo.
Čudo možda očekuju i neki likovi u Lepurici, predstavi Hrvatskog narodnog kazališta Split, nastaloj prema motivima drame Pigmalion G. B. Shawa, kada žele neuku djevojku pretvoriti u blaziranu damu no adaptacija poznate komedije iz pera Ane Prolić i u režiji Marija Kovača obrće rukavicu prikazujući žuđeni ideal našeg društva u koji se treba uklopiti kao onog opterećenog etiketama, novcem i prestižem koje prelazi u vulgarnost.
Daleko od svjetala takvog društva stoji nam na kraju našeg izbora predstava Domaši monoigra Ane Marije Veselčić iz Gradskog kazališta lutaka Split o nevidljivoj djeci, onoj koja odrastaju u domovima i koja svijet vide iz neke druge perspektive. A mnogostrukost perspektiva kojim autori gledaju na ovaj naš današnji turbulentni svijet bio je upravo spiritus movens izbora ovih 12 predstava 30. Marulićevih dana.
Gordana Ostović
Izbornica 30. Festivala hrvatske drame „Marulićevi dani“