Nalazimo se u jednom stanu. Našem, nečijem, ničijem. Pogled kroz prozor otkriva zelenilo koje nikako ne odustaje od ljeta. A možda ga i ne vidimo, jer je mrak. Povremeno zatreperi svjetlo lampica, opet pripadajućih drugom dobu. U jednom stanu dvije žene razgovaraju. I ne razgovaraju. Supostoje. Nataloženi tragovi nekih prošlosti umjesto prašine lebde nad praznim policama. Tuđi? Njihovi? Naši, zajednički? Svaku je prošlost moguće utrpati u plastičnu vrećicu. Ili džepove kaputa. Pa ipak, ponekad u stanu za njih nema dovoljno mjesta...
"Ni prijatelj ni brat Umjetničke organizacije Četveroruka iz Zagreba autorice Marine Petković Liker ostvaruje se u jednom stanu kao sjećanje na jednu ulicu, na jednu obitelj, na jedno prijateljstvo. Prostor sjećanja ova predstava, zacrtana tekstom i izvedbom u naizglednu improviziranju, a zapravo u strogo zacrtanoj strukturi, nastaloj tzv. džeziranjem, nudi u nekoliko segmenata: kao pismo, kuhanje, (ne)dodir, dio Struktura razgovaranja. Ne zna se što osobe rade u svojim životima, čime se bave, u kojoj su međusobnoj vezi i zašto stalno zvoni telefon na koji ne odgovaraju. Prostor nalikuje i filmskome setu s laptopom, projektorom, zvukovima koji se s njega reproduciraju i u kojemu su gledatelji i sukreatori događanja. Duboka i bolna mala a velika predstava koja počiva na izvrsnu tekstu, s gotovo arhetipskim ucrtima, sa sjajnim glumicama, izvrsno režirana, pokazuje da su upravo naizgled mali tekstovi i naoko male predstave velike duhom i bogate sadržajem.
Mira Muhoberac, izbornica 29. Marulićevih dana