Izbor predstava za ovogodišnje Marulićeve dane, Festival hrvatske drame i autorskog kazališta u Splitu, od 21. do 28. travnja 2018. koncepcijski sam osmislila s obzirom na temeljne estetske kazališne kriterije u svim segmentima: uzimajući u obzir kvalitetu, slojevitost i aktualnost teksta, dramaturšku raznovrsnost i fokusiranost, posebnost i originalnost redateljskoga koda, ujednačenost i izvrsnost glume, ostvarene visoke produkcijske standarde.

Kao izbornica ovoga prestižnoga hrvatskoga i međunarodnoga kazališnog festivala pogledala sam pedeset i četiri (to je dosad rekordan broj predstava prijavljenih za Marulićeve dane) prijavljene predstave iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Mađarske, Srbije i još pedesetak neprijavljenih predstava nastalih prema hrvatskim tekstovima napisanima u rasponu od naturalizma do naših dana 21. stoljeća, ukupno više od sto predstava. Iznimno zadovoljna kvalitetom cjelokupne kazališne ponude u 2017. godini, izabrala sam dvanaest predstava različitih a vrhunskih kazališnih estetika i referiranja na stvarnosnu dimenziju i drugosti našega vremena, a koje će se prikazivati u službenoj festivalskoj konkurenciji u Splitu. Predstave dolaze iz nekoliko zagrebačkih kazališta, iz Vinkovaca (koprodukcija s Pečuhom, Mađarska), Sarajeva (Bosna i Hercegovina) i Splita, a s obzirom na tehničke zahtjeve i vrijeme trajanja rasporedila sam ih u nekoliko kazališnih prostora u Splitu, sa središtem u prostoru domaćina, Hrvatskoga narodnoga kazališta Split.

Odabrane sam predstave na Festivalu Marulićevi dani rasporedila tako da sam raspored i redoslijed predstava odredila i s obzirom na dramaturšku logiku, uključujući i tematska i mentalitetna te estetska odzrcaljenja, od početka do kraja trajanja Marulićevih dana, ali i na dramaturšku impostaciju dviju predstava koje se izvode isti dan. Festival počinje predstavom Ol' smo za jedan dan prema tekstovima Marka Uvodića Splićanina, slijede dvije predstave ili jedna predstava svaki dan (raspoređene tako da sve predstave svi zainteresirani gledatelji i povjerenstvo mogu pogledati i vidjeti i dramaturgiju svih odabranih predstava kao cjeline), a završnica je određena za predstavu Aziz ili Svadba koja je spasila Zapad, prema motivima Pira malograđana Bertolta Brechta nedavno preminula Predraga Lucića. Posljednji dan bit će dodjela nagrada za najbolju predstavu, najboljega glumca, najbolji dramski tekst.... i (naravno, izvan konkurencije) izvedba Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu: Miroslav Krleža – Leo Mujić, Gospoda Glembajevi.

Popis i opis predstava:

Ideja preispitivanja svakodnevice prošlosnim događajima i potreba zaustavljanja vremena te mogućnost sprječavanja one vrste globalizacije koja uništava specifičnosti prostora i ljudi donijela je na splitsku scenu (Hrvatsko narodno kazalište Split) još jednu dramatizaciju i novu predstavu, naslovljenu Ol' smo za jedan dan, omiljenoga i često izvođena hrvatskog autora Marka Uvodića Splićanina koja ulazi u sve pore života i zumira međusobne odnose, hrabro zavirujući u gradske kantune i vireći kroz prozore svakodnevice. Vrlo uigrana i iznimno glumački i pjevački sposobna i talentirana ekipa glumaca različitih naraštaja uspijeva, vođena lucidnom režijom koja otkriva život i dušu Splita u  performativnome, recitativnome, inventivnu kazališnom kodu i naizgled oskudnom scenskom rekvizitariju karakterističnome za sam početak predstave, ostvariti zanimljivu pripovjedačku, gotovo radijsku a iznimno sceničnu i slojevitu vizuru animalizacije koja se pretvara u svjež i zanimljiv, plastičan, scenski inventivan prikaz života, u luku od rađanja do umiranja, ljubavi i nadanja, komičnosti, melodramatičnosti i iskrene tuge.

Predstava Mirna Bosna koju je režirao mladi bosanskohercegovački redatelj iznimnoga senzibiliteta za nijanse promjena u društvu i međuljudske odnose u susjednoj nam državi, a koji umnogome podsjećaju na naše odlaske, krize, nedostatak novca pripada opsegom manjim predstavama, komornoga izraza. Organizirana je također oko stola smisla i besmisla, obiteljskih razgovora koji dobivaju novu strukturaciju. Dramu je, koja ima elemente i crne komedije,  napisao mladi autor Boris Lalić, a redatelj je donekle preobrazio originalni tekst s četirima muškim ulogama i dajući dvije uloge glumicama, čime pojačava dinamizaciju i uspostavlja nove segmente suodnosa. Asocijativna naslovna sintagma Mirna Bosna (Kamerni teatar 55, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, s nizom nagrada za predstavu i glumce) potvrđuje posebnosti senzibiliteta i temperamenta ljudi koji, našavši se u nezavidnoj materijalnoj situaciji, počinju gotovo trilerovski i alanfordovski prodavati „travu“, pokazujući, humorno i humoristički snažno, egzistencijalnu težinu i dubinu tmurne današnjice.

U vrlo je kratku periodu Kristian Novak postao kultni romanopisac, u posljednje vrijeme stavljan i uz sam bok ponajboljim hrvatskim autorima. Preispitujući ranjivu dječju i mladenačku psihu i djetinjstvo kao temelj i inspiraciju kasnijih razvoja, niz neobičnih smrti, tabu teme seksualne eksploatacije djeteta i manipulacije, kao i neke tople ljudske odnose, mladi hrvatski autor Kristian Novak četiri godine piše roman Črna mati zemla predočujući romaneskno neistražen svijet Međimurja i posebnosti jezičnih idioma i idiolekata. Dramatizacija (Tomislav Zajec) i istoimena predstava (Zagrebačko kazalište mladih) čekala se s velikim nestrpljenjem i donijela novu percepciju mraka pojedinca i društva proizišlog iz posebnosti legendi, čaranja, međimurskih pjesama, svakodnevice, siromaštva, isključenosti i isključivosti. Predstava je dobila niz nagrada i u svim je gradovima i sredinama u kojima je gostovala praćena s velikim zanimanjem i odobravanjem.

Srđan Tucić najčešće se povezuje s hrvatskim naturalizmom. Relativno je rijetko viđen na hrvatskim pozornicama i zato je posebno intrigantno bilo pogledati kako se danas, nakon toliko godina, percipira specifična za realizam i naturalizam, a toliko aktualna tema odlaska i povratka, siromaštva, ljubavi i preljuba, sredine koja određuje odnose, novca kojim se (ne) može sve kupiti, gubljenje dijela tijela kako bi se dobila novčana nadoknada i omogućilo vraćanje u besmisao, nebudućnost i zločin. Posebnost je predstave Povratak, uz izvrsnu glumačku ekipu (Eurokaz/Hrvatska kuća/ADU, Zagreb), spoj naturalizma i ekspresionizma, njezina hermetičnost, redateljski osmišljena zatvorenost u kutije i kocke odnosa, kubuse usredištene kuće na koju se može popeti i u nju ući kroz različite otvore i klizne stijene, klaustrofobičnost slutnji, otvorenih i zatvorenih malih prozora, žičanih stiliziranih kreveta, beckettovskoga kufera punog novca umjesto pijeska i raspadnutih života.

Izazovi su postavljanja predstave Tko pjeva zlo ne misli (Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu) bili usredišteni oko problema dramatizacije proze Vjekoslava Majera i moguće komparacije s kultnim filmom Kreše Golika. Redatelj predstave hrabro se, skupa s autorskom ekipom, prihvatio nezahvalna, ali inspirativna umjetničkog izazova i svojim je specifičnim redateljskim nervom donio novosti i zanimljivosti u čitanju silnica predratnoga zagrebačkoga vremena tridesetih godina 20. stoljeća, društvenoga života, obiteljskih odnosa, potencijalnoga preljuba, kavanskoga i svijeta gostionica, života radijskih postaja. Predstava kronotopski funkcionira rekonstrukcijski oživljujući prošlo vrijeme lijepih manira, pristojnih suodnosa, senzibilne pjesme, šlagera i arija koje nadahnuto i pjevački vrlo dobro izvode glumci i glumice koji su velika vrijednost predstave, uz filmične perspektivne planove i kružna kretanja svijeta i kazališta. Predstava je postala pravi hit i za nju je u Zagrebu gotovo nemoguće dobiti ulaznicu.

Glumac i redatelj Filip Šovagović godinama je proučavao specifikum Tesline karizme, neobičnosti i paradoksalnosti njegova života, binarnosti i nekonzistentnosti, elemente legendi koje su se prele i isprele oko Tesline osobnosti i njegovih znanstvenih dostignuća, fizikalne genijalnosti, ruba siromaštva i života u hotelu. Jedna od prostorno tzv. malih predstava predočuje mizanscenski neke gotovo nekazališne pravilnosti dalekih i blizih prostora i vremena, uključujući pokuse i postajući i svojevrsnom znanstvenom predstavom, otvarajući tako novi žanrovski okvir i diskurz u koji se izvrsno uklapa glumačka ekipa pristajući na posvećen istraživački rad u autorskom projektu Tesla Anonimus (koncept: Filip Šovagović, Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb) u kojemu se tekst postupno i dugo stvarao, uključujući u predstavu intermedijalno i multimedijalno interpoliran zanimljiv film i ozračje filmske umjetnosti i intrigantnosti proučavanja svemira u nama i oko nas.

Tomislav Zajec profilirao se kao dramatičar, prozaist i dramaturg u nizu kazališnih predstava preispitujući uvijek ono drukčije, posebnosti karaktera, nemogućnost uklapanja, nehumanost svijeta, devijantnost, modernu percepciju svijeta slabosti, traženja, dehumanizacije. Predstava Ono što nedostaje (Zagrebačko kazalište mladih), nastala prema Držićem nagrađenu tekstu, jedna je od predstava koja traži komornije prostore izvedbi i prisniji odnos publike i glumaca u scenografiji postavljenoj izduženo, u stiliziranu pravokutniku i kvadru, u hodniku u kojemu je publika voajer s druge strane intimnih događanja i prohoda vremena. Pločice hladnoće međusobnih odnosa postaju obgrljivači promašenih, skliskih života u kupaonicama, bolničkim hodnicima, kuhinjama, u mrtvačnici, a cijela, uigrana, precizna i dobro kostimirana ekipa glumaca koja pri kraju predstave donosi veliku kocku leda i penje se „krampovima“ na planinu kao da još više sugerira skliskost odnosa i svijet ledenih odnosa unutar obitelji. Ova predstava nije bila prijavljena na Marulićeve dane pa sam iskoristila izborničku mogućnost odabira jedne neprijavljene predstave.

Ciganin, ali najljepši proglašen je najboljim romanom u mnogim književnim natječajima 2017. godine. Autor Kristian Novak prožeo je roman različitim strahovima prema neistraženim područjima, nepoznatim ljudima, drugim civilizacijskim obzorima uvodeći četveroosobnu perspektivnu naraciju stilski i stilistički vrlo različitu, sa specifičnostima strukturacije misli i jezika. Četiri polazišta ispričana su, ispripovijedana i izgovorena izravno recipijentu preko fiktivnoga slušatelja, prevoditelja, inspektora, socijalne radnice, kao neobični monolozi onostranosti i začudnosti izričaja i izraza. Konceptualnu proznu zahtjevnost autor je dramatizacije Ivor Martinić prilagodio iznimno kvalitetnoj glumačkoj ekipi (Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu) koja istražuje i pokazuje svijet drugosti posebnim glumačkim kodovima i redateljskim intervencijama. Zbog slobode je prikaza i aktualnosti predstava Ciganin, ali najljepši postala hit: i za ovu se predstavu u Zagrebu teško može dobiti ulaznica.

Autor satiričnog senzibiliteta, pogotovo prema političkim temama i nedosljednostima, kritičar i kolumnist uvijek na rubu komičnosti i tragičnosti, razapet između osude čitatelja i smijeha zbog prepoznatljivosti i pitkosti izrečenoga, Ante Tomić s Rajkom Grlićem, redateljem istoimenoga filma, potpisuje autorstvo teksta predstave Ustav Republike Hrvatske (Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb). Predstava se usjedištuje u nekoliko prostora svakodnevice, u stanovima, krevetima, stolovima, ormaru, parku, s nekoliko karaktera idealnih za ismijavanje određenih elemenata sustava i kritičan odnos prema Ustavu i državi koju protagonisti na svoj specifičan način ipak vole i cijene. Mehanizmi komičnosti usložnjuju se neobičnostima situacija, apsurdnostima, iznevjerenim očekivanjima, neočekivanostima, proplamsajima ljubavi, topline i prijateljstva, (ne)predvidljivostima. Predstava vrlo zanimljivo i precizno redateljski mišljena s izvrsnim glumcima fokusiranima na posebne identitete rezultirala je u svim gradovima i sredinama u kojima je gostovala stalnim gledateljskim smijehom.

Posebna poetika i strip-travestije poznatoga kazališnoga i filmskoga redatelja, scenografa, kreatora lutaka, pisca, ilustratora, grafičkog dizajnera, autora happeninga, prerano preminuloga Željka Zorice Šiša inspirirala je njemu estetski blizak autorski tim na stvaranje predstave Ljubavni slučaj Fahrije P. (Teatar &TD, Zagreb) utemeljene na kazališnoj adaptaciji triju Zoričinih stripova. U predstavi je vidljivo Šišovo i redateljevo stalno nadograđivanje umjetničkog opusa, raznovrsnost izraza, otvorenost novim idejama, propitivanje vlastita rada. Predstava je nadahnuta i autorovim knjigama, primjerice Fantastičnim bestijarijem Hrvatske, instalacijama, kao i Fassbinderovim filmom, Brechtom, Rilkeom, a izvodi se u nekoliko prostora, uz stalnu glazbu i videoanimaciju, kao posveta životu i smrti. Posvećen redateljski rad prati kazalištu kao vlastitoj i tuđoj kao svojoj egzistenciji posvećena izvođačka ekipa, donoseći na scenu dojmljivu umjetničku sudbinu: ispunjen život i potresan prerani kraj.

Vinkovci su se profilirali na istoku Hrvatske kao zanimljiva kazališna destinacija. Novu su premijeru posvetili godišnjici rođenja autora Joze Ivakića po kojemu je kazalište nazvano i na repertoar u koprodukciji postavili vrlo igriv, ljubavnim silnicama isprepleten i neobično zapleten dramski tekst Vrzino kolo (Gradsko kazalište „Joza Ivakić“,Vinkovci – Hrvatsko kazalište Pečuh, Mađarska). Redatelj je, istaknuti glumac i profesor glume, vrlo dobro upoznat s kvalitetama glumačke ekipe, napravio zanimljivu, brzu, duhovitu predstavu u koju su interpolirani kabaretni i folklorni kodovi koji nagovješćuju predstavu ili je lome u cjeline povezive kolom kao etnografskim elementom. Promjenjivost vremena i prostora, kao i međusobnog preispitivanja naznačena je i filmskim kadrovima, kao i elementima kazališta sjena koji, uz izvrsnu žensku i mušku glumačku ekipu donose kazališnu svježinu na hrvatski kazališni istok.

Tekst Aziz ili Svadba koja je spasila Zapad, prema motivima Pira malograđana Bertolta Brechta napisao je Predrag Lucić prije više godina, anticipirajući događanja našega turbulentnoga vremena, problem dolaska i asimilacije izbjeglica, stigmatizacije drukčijih, kao i potrošačku, konzumerističku perepciju svijeta invertiranih vrijednosti, u kojemu je umjetnost marginalizirana i ne pripada kategoriji: must have. Iznimni glumci i cijeli kazališni tim (Hrvatsko narodno kazalište Split) realizirali su na impresivan način prostor besmisla, ludičnosti, poigravanja semantikom međuljudskih odnosa, tzv. selfie svijeta, teatrabilnih svadbi za stolom biblijskih i matrimonijalnih vrijednosti koji, podijeljen na manje dijelove, postaje znak i konkretizacija obrane od nadirućeg nečega i nekoga iz strane, a toliko nam zapravo bliske civilizacije. Za tekst je Predrag Lucić dobio nagradu Judita za najbolje postignuće na Splitskom ljetu 2017. Ova predstava zaslužuje zatvoriti Marulićeve dane.

Nadam se da će gledatelji i gledateljice na Marulićevim danima u travnju 2018. godine uživati u kazališnim predstavama kao što sam i ja kao izbornica uživala gledajući ih nekoliko puta, sustavno i profesionalno, procjenjujući njihovu kvalitetu i teatarsku estetiku.

Izbornica: dr. art. Mira Muhoberac, dramaturginja, teatrologinja, redateljica, urednica i kazališna kritičarka