Identitet prostora afirmira se građanskim elementima kulturne baštine Vinkovaca kao što su ; jezik, glazba, kostim, životne navike, društvene vrijednosti,vjerovanja. Pisac gradi svijet drame   kroz moralnu poruku o temeljnim društvenim odnosima kroz teme ljubavi, braka, suodnosa materijalnih i duhovnih načela. Svevremenski suodnosi propituju se suvremenim teatarskim jezikom kako bi priča svojom aktualnošću ostvarila davno piščevo htijenje i zaljubljenost u temeljne vrijednosti života u vinkovačkoj varoši.

 „Vrzino kolo u kojem se sve događa,  je kolo u kojem svatko želi biti glavni, svatko vuče na svoju stranu i stvara se metež. Muško – ženska tema bit će interesantna dokle god bude muškaraca i žena, a osobito dokle god bude muškaraca koji kao mala djeca vole uzeti igračku s kojom se netko drugi igra. U predstavi se najviše bavimo emocijama i njih želimo prenijeti publici, kako bi  činila ono što želi, što voli i da stane iza sebe, bude ponosna. Ljepota Ivakićevog  „Vrzinog kola“ je i u tome što s jedne strane donosi pučku tradiciju, a to su ljubavni odnosi, ljubavni zapleti, ljepota govora, glazbe, a s druge strane dva su čina napisana kao vodvilj, po kazališnim normama koje su bile u tom trenutku aktualne i moderne. Ivakić spaja najbolje od velikog kazališta i tradicijskog pučkog teatra.“ kaže redatelj Janković.