Predstava Kućica za pse bavi se teškom i, u našem društvu nedovoljno otvorenom, temom ratnog silovanja i njegovim dugotrajnim posljedicama na ljude, obitelji, zajednice i društva u cjelini. Kroz priče dvije obitelji iz različitih sredina, predstava istražuje traume ratnog nasilja jer one ne pogađaju samo one koji su je proživjeli, već se prenose i na sljedeće generacije.

Ova predstava umjetničke organizacije Arterarij ne bježi od istraživanja žive traume – naprotiv, kroz isprepletenost iskrenih dijaloga i unutarnje refleksije otvara prostor za svjedočenje o boli koja se često prešućuje. U režiji Romana Nikolića, Kućica za pse postavlja pitanje kako se nosimo s prošlim traumama i kako one utječu na naš svakodnevni život. Postavlja pitanje i istražuje što je to sve izgubljeno, pa i izgubljeno unaprijed i zauvijek, kada trauma povrijedi arhitekturu osobe.

Iako je smještena u kontekst posljednjeg rata na ovim prostorima, predstava progovara o univerzalnim temama – o nasilju, traumi, šutnji i hrabrosti da se s time suočimo. Kroz emotivne izvedbe glumaca, predstava pruža priliku za promišljanje o naslijeđu ratnih trauma i potrebi da se o njima otvoreno govori.

Predstava je nastala u sklopu projekta Kreativne Europe pod nazivom Eklektika drugosti te u partnerstvu s fondacijom Heartefact iz Srbije kao nositeljem projekta i organizacijom El Vaïvén, partnerom iz Francuske. Projekt Eklektika drugosti, financiran je od strane Europske unije. Pogledi i izražena mišljenja autora i autorica su, međutim, isključivo njihova i ne moraju nužno odražavati stavove Europske unije. Ni Europska unija ni institucija koja dodjeljuje sredstva ne mogu biti smatrani odgovornima za njih.