33. Festival hrvatske drame Marulićevi dani
Obiteljski, intimni i drugi ratovi
Na 33. Marulićeve dane prijavljene su 42 predstave iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i Poljske. Prevladavaju tekstovi i autorski projekti suvremenih hrvatskih autora, dok su naslovi klasika hrvatske književnosti zastupljeni u nešto manjem broju. Nekoliko dramskih tekstova u prošloj je godini doživjelo praizvedbe, a među njima su i drame nagrađene Nagradom "Marin Držić" za dramsko djelo. Osim drama, na pozornice hrvatskih kazališta postavljale su se i dramatizacije romana suvremenih pisaca.
Tekstovi hrvatskih autora i autorski projekti uprizoreni su u Hrvatskim narodnim kazalištima, u raznim gradskim kazalištima i na nezavisnim scenama, a izvodili su se i u inozemnim teatrima. Predstave su tematski i žanrovski raznolike, a u njima dolaze do izražaja i različiti redateljsko-dramaturški pristupi i kazališne poetike. U dijelu prijavljenih naslova zamjetna je tendencija intermedijskog dijaloga između kazališta i filma ili televizije, a dio njih nastao je kao izravan kazališni odgovor na aktualnu društveno-političku stvarnost. To se prije svega odnosi na temu rata, s kojom se iznova suočavaju Europa i svijet. Ali ima u recentnim predstavama i onih ne tako velikih ratova - to su oni mali, tihi, intimni, privatni, često obiteljski "ratovi" koji se vode između četiri zida, među članovima familije, ljubavnim partnerima, prijateljima...
Na 33. Marulićevim danima bit će prikazano 11 selektiranih naslova.
Predstava 55 kvadrata Hrvatskog narodnog kazališta Split nastala je prema istoimenoj drami Ivane Vuković, koja je nagrađena trećom Nagradom "Marin Držić", a predstava je dobila i Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju dramu u cjelini. Tekst je inspiriran svakodnevicom i kolumnom Jurice Pavičića, a u slice of life maniri prati suvremenu splitsku obitelj tijekom ljetnih mjeseci. Predstava u režiji Ivana Plazibata ne nudi idiličnu sliku Mediterana, već kroz isječak života jedne današnje splitske obitelji koja stanuje u betonskom "mravinjaku" uspostavlja društvenu dijagnozu sadašnjeg stanja.
Kazalište Marina Držića iz Dubrovnika, u režiji Paola Tišljarića, uprizorilo je dramu Tene Štivičić Krijesnice praizvedenu 2007. godine. U ovom komadu zračna luka je stvarno i metaforičko mjesto dolazaka i odlazaka. Ljudi se u tom prostoru susreću i, prisiljeni na čekanje, jedni drugima staju na put i utječu na sudbine. U tom tranzicijskom prostoru i vremenu predstava progovara o kompleksnim temama kao što su strah od bolesti i smrti, eutanazija, ksenofobija, vjerska nesnošljivost, netolerancija i druge.
Drama Slovenskog narodnog gledališča iz Ljubljane 2022. praizvela je novi tekst Tene Štivičić Kabaret Kaspar u režiji Marjana Nečaka, u kojemu autorica u stiliziranoj formi, kroz ritmizirani govor i rimu, progovara o trenutku u kojemu živimo i krizama današnjega društva. U ovom komadu, u kojemu važnu ulogu ima glazba skladatelja Marjana Nečaka, skupina intelektualaca, strukovnjaka iz različitih područja, susreće se na pustom otoku. Njima je suprotstavljen lik "divljaka", prototipskog Kaspara.
Neka vrsta glazbene dramaturgije prisutna je i u predstavi Noć s Aleksom Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, koju je prema dramskom tekstu suvremenog pisca Marka Tomaša režirao Ivica Buljan. Inspiracija je regionalno poznati pjesnik Aleksa Šantić, Mostarac, a za ovu je predstavu Mitja Vrhovnik Smrekar komponirao pet novih skladbi na Šantićeve stihove. Umirući Šantić susreće se na samrtničkoj postelji sa suvremenicima i bližnjima koji su presudno utjecali na njegov život, a među njima je i Miroslav Krleža. Na 33. Marulićeve dane nije prijavljena nijedna predstava prema nekom Krležinom tekstu, ali ga zato ima u Noći s Aleksom.
Gradsko kazalište "Zorin dom" iz Karlovca uprizorilo je tekst Semafor Petre Cicvarić, u režiji Peđe Gvozdića. Ovo je priča o raspadanju i sastavljanju jedne obitelji koja saznaje kako jedan njihov član, najmlađi sin Vigo, ima poremećaj u spektru autizma. U tom smislu naslov predstave i motiv semafora višestruko su simbolični.
Predstava Moj sin samo malo sporije hoda prema dramskom tekstu Ivora Martinića ovoga puta stiže u režiji Ivana Plazibata i izvođenju Sarajevskog ratnog teatra SARTR. U njenom su središtu majka i sin, no i cijela lepeza zamršenih obiteljskih odnosa. U obrisima stana koji vidimo na sceni događa se život, onaj u kojemu i mi sami najčešće sudjelujemo.
Dok smo lani na Marulićevim danima slušali javno čitanje prvonagrađenog teksta Plodna voda Marine Vujčić na natječaju "Marin Držić", ove godine gledat ćemo uprizorenje koje je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu režirala Nenni Delmestre. Tekst se bavi vrlo aktualnom temom majčinstva, koja je u našem društvu često poprište kontroverznih svjetonazorskih stavova.
U produkciji Punctuma i Kunst Teatra iz Zagreba postavljena je dramatizacija romana Sloboština Barbie suvremene književnice Maše Kolanović, u režiji Natalije Manojlović. Roman prati ratnu svakodnevicu osnovnoškolaca u njihovom tranzitu iz sigurnosti djetinjstva u svijet odgovornosti i nesigurnosti odraslih. Osim što predstava glazbom reflektira vrijeme i priču iz romana, na kreativan način ulazi s njim u dijalog.
Također suvremeni dramatičar Tomislav Zajec autor je teksta Franz, koji je u zagrebačkom Teatru &TD režirao Rene Medvešek. U središtu ove monodrame, koju izvodi glumac Dado Ćosić, je lik Franza Jägerstättera (1907. – 1943.), po svemu običnog obiteljskog čovjeka kojeg je Drugi svjetski rat zatekao na njegovoj njivi u austrijskom St. Radegundu. Međutim, nakon što je na početku 1943. godine kod novačenja u Oružane snage Njemačke iznio prigovor savjesti te odbio pod oružjem služiti nacionalsocijalizmu, započinje njegova po svemu iznimna životna priča.
U predstavi Tako nam Bog pomogao, koju je prema motivima knjige "Summa Atheologiae" Borisa Dežulovića u splitskoj PlayDrami režirao Hrvoje Korbar, u središtu je jedna ne tako obična obitelj - Otac, Sin i Majka, koji su daleko od idealizirane, mitološke slike svete obitelji.
Prema motivima Euripidove "Medeja" nastao je autorski projekt Romana Nikolića Na dnu oceana postoje neki svjetovi u produkciji Arterarij kazališta iz Zagreba i u Nikolićevoj režiji. Glavni protagonisti ove predstave, kao i u originalnom predlošku, i dalje su Jazon i Medeja. No u ovoj suvremenoj i aktualnoj interpretaciji Medeja više nije čarobnica, kći kolhidskog kralja Ejeta, niti je Jazon vođa Argonauta. U današnjem svijetu oni su jedan gotovo ni po čemu poseban bračni par, čiji život publika prati u komornoj izvedbi, u neposrednoj blizini dvoje glumaca i gledatelja.
Izbornica Kim Cuculić