31. Festival hrvatske drame Marulićevi dani

 Katarza kroz suze i smijeh

31. Festival hrvatske drame Marulićevi dani, iako se to ne bi očekivalo s obzirom na pandemijsku 2020. godinu u kojoj su profesionalna kazališta izvela 34 posto manje produkcije brojem i kvalitetom prijavljenih predstava, zapravo ne odudaraju odviše od prosjeka prijašnjih godina. Kazalište je žilava umjetnost. Na festival je prijavljeno 40 predstava iz Hrvatske, Boske i Hercegovine i Srbije koje kvalitetom potvrđuju da kreativnost ne posustaje usprkos nezavidnim okolnostima izvođenja predstava, koje je još otežao i zagrebački potres. Od 40 prijavljenih predstava zbog nepovoljne epidemiološke situacije četiri se nažalost nisu uspjele premijerno izvesti, a od prijavljenih predstava na 31. Festivalu hrvatske drame Marulićevi dani gledat ćemo njih 13. Ovogodišnje predstave tematski su doista raznolike, neke od njih bave se naravno posljedicama pandemije, progovaraju o usamljenosti, otuđenju pa i depresiji, neke propituju korupciju i mešetarenje lokalnih moćnika na duhovit način, neke se bave odjecima tragedije Domovinskog rata, a druge pak na inteligentan način promatraju vječne stranputice muško-ženskih odnosa. Ovo je i godina u kojoj su se u predstavama našli jaki ženski likovi, hrabri, ranjivi i ponosni, ponekad veći od života. Splitski HNK jednom od tri izabrane predstave, dramom Elvisa Bošnjaka Usidrene u režiji Anastasije Jankovske, u koprodukciji s Dramskim kazalištem Gavella iz Zagreba i HNK Zadar, na scenu donosi lik otočke žene stijene koja, usprkos očekivanjima okoline, povratak svog muža nakon 37 godina na moru dočekuje osušenih emocija. Slojevitost ove drame donosi pitanja o sudbini takvih žena, ali i odsustvom očeva načetih obitelji. Potreba za drugim kako bi se u ovom otuđenom svijetu našla srodna duša, ali i istovremeno strah od dugo očekivane sreće, spojio je dvoje usamljenih ljudi u iznimno toploj drami Francuzica Ilije Zovka, ponovo u produkciji splitskog HNK te režiji i izvedbi Trpimira Jurkića i Snježane Sinovčić Šiškov. Tu je i treća njihova uspješnica, domaći mjuzikl Bambina Ane Tonković Dolenčić, na glazbene hitove Nene Belana i legendarnih Đavola i u režiji Krešimira Dolenčića, koja rekli bismo kroz lake note i ljubavnu priču propituje i teže note poput korupcije, manipulacije i predrasuda a tim temama brod Bambina iz 80-ih godina 20. stoljeća skladno se može usidriti i u ovo sadašnje vrijeme.

Kada smo spominjali predstave s jakim ženskim likovima tu se svakako ističe predstava Dramskog kazališta Gavella iz Zagreba Hotel Zagorjeprema knjizi Ivane Bodrožić u režiji Anice Tomić i Jelene Kovačić. Proglašena i najboljom predstavom hrvatskog glumišta, ona kroz vizuru desetogodišnje djevojčice vukovarske prognanice donosi niz potresnih priča vukovarskih žena u izganstvu, istodobno jakih i ranjivih, ali i spremnih na neki humorni odmak koji olakšava velike traume. Zagrebačku Gavellu nije pogodila samo pandemija već ju je i u svom djelovanju onemogućio potres, a kao rezultat toga nastala je predstava - koncert Zagreb 2020 autorskog dvojca Filipa Šovagovića i Dubravka Mihanovića. Nastajala za vrijeme izolacije, na scenu duhovito donosi krhotine života, dezorijentirane protagoniste u kojima se miješaju pesimizam i nada, posljedica nedostatka socijalnog kontakta, realnost i snoviđenje. 

Posljedice pandemije korona virusa i narušenih oblika ljudskosti i bliskosti pokazat će nam i predstava Monovid 19, nastala prema tekstovima 19 hrvatskih pisaca pisana u izolaciji za vrijeme pandemije, u režiji Anice Tomić i produkciji Zagrebačkog kazališta mladih. Predstava okuplja tri narativne linije: Proljeće naše zlovolje, Europa gleda seriju i razmišlja o... te Tzv. Nježniji spol u koje u jednoj večeri prate tri različite publike gledajući prizore u kojima blijede neki međusobni odnosi, svjedočimo indiferentnoj Europi pokraj koje prolaze uznemirene sudbine, strahovi od bolesti, starosti i odbačenosti, a propituje se i pozicija žena u svijetu patrijarhata. 

A ženama se bavi i predstava simboličnog naslova Umri ženski Marine Vujčić u režiji Rajka Minkovića i produkciji Satiričnog kazališta Kerempuh iz Zagreba. Duhovita predstava o osamljenosti i potrebi za bliskošću donosi male intimne drame u kojima se možemo prepoznati: od odnosa s majkom, partnerom, krivim vezama i součavanju s vlastitim iluzijama. Iz istog kazališta dolazi nam i predstava Gruntovčani, prema tekstu Mladena Kerstnera, u režiji Rajka Minkovića i Borisa Svrtana, koja će vratiti sjećanje na slavnu TV seriju Kreše Golika, žuhka komedija o rodijačkom kapitalizmu, o lokalnim moćnicima koji mešetare na štetu sirotinje i u kojem najpošteniji biva izrugan i odbačen.

Iz Gradskog kazališta Joza Ivakić Vinkovci dolazi nam predstava Štajga, po tekstu Ivane Šojat, u režiji Jasmina Novljakovića, koja kroz sudbinu jedne željezničarske obitelji, sjećanja, smijeha i plača, pijanstva i trijeznosti obuhvaća povijesni prikaz života vinkovačke željezničke stanice koja je mnogima bila izvor egzistencije, perspektive i nade, a svjedočili su njezinoj bolnoj propasti. 

Stvarat, a ne uništavati, poručuje nam pak predstava Gradskog kazališta Zorin dom iz Karlovca Grane smo na vjetru, koju je prema noveli Jeana Gionoa Čovjek koji je sadio drveće dramatizirala Ana Prolić, a režiju potpisuje Peđa Gvozdić. Priča je to o jednom mladiću u potrazi za smislom, o jednom stracu koji sadi drveće kako bi oplemenio ratom uništenu zemlju te o zajednici koja usprkos početnom otporu prihvaća princip kreacije, a ne destrukcije, predstava koja odiše izuzetnim kreativnim pristupom koristeći teatar sjena, lutku i brojne vizualne efekte.

Vrijeme pandemije, u kojem se od ljudi zahtijevala pojačana socijalna distanca, pojačavalo je usamljenost pa i teže oblike depresije. O toj teškoj bolesti progovorila je dojmljica predstava Dobro je ništa, autorski projekt Olje Lozice u produkciji Teatra ITD iz Zagreba, koja pokazuje kako unutrašnji konflikti postepeno razaraju emotivne i prijateljske veze, a onda i samu strukturu ličnosti. 31. Festival hrvatske drame Marulićevi dani dovode i ljubavnu rock monodramu 10 pjesama koje su označile kraj mog ljubavnog života mladog glumca Ivana Ožegovića i umjetničke udruge Kreator o odrastanju, djevojkama, glazbi, ljubavi i prijateljstvu kroz pjesme koje su junaku, ali i mnogima od nas značile socijalizaciju ili podsjećanje na neke drage osobe i događaje. Na duhovito, ali i gorko intimno putovanje kroz jednu vezu vodi nas predstava Fešta, Teatra Exit, u suradnji s Akademijom dramske umjetnosti iz Zagreba. Proslava petogodišnjice braka jednog dobrostojećeg naizgled sretnog para, na kojoj sudjeluju i gledatelji gotovo kao dio glumačke ekipe, na scenu donosi sjajne mlade glumce i autore predstave: Josipu Anković i Josipa Ledinu, na koje naš teatar u budućnosti itekako treba računati. 13 sjajnih predstava pokazuju da ponovimo kako je kazalište doista žilava umjetnost koja će to dokazati s maskom ili bez maske i na 31. Festivalu hrvatske drame Marulićevi drani.

Gordana Ostović,

Izbornica Festivala