Na sceni nema djece, ali djece ima u odraslima na sceni. Tročlana vokalno-instrumentalna skupina vodi nas vlastitim odrastanjem u koji rat sebično prodire. Na svom koncertu sviraju set direktno inspiriran iskustvima iz sloboštinskog nebodera – od čekanja zadnje epizode Twin Peaksa, Eurosonga, Dinastije, zračnih uzbuna i pada „zida zvuka“.

U obiteljima koje bi i dalje vozile Renault 4 da nije postao antikvitet, stvarni odrasli bave se samo vijestima, zbog čega su lutke postale primjenjiviji modeli odraslih. Nisu se bavili ratom, prihvaćali su tranziciju preko noći i besprijekorno usvajali kapitalističke vrijednosti neopterećeni financijskim ograničenjima. Lažni Ken Dr. Kajfeš, najdraža glumica Barbi Crystal iz Dinastije, Ken od Ane M. s facom Roberta Redforda, Bornina Skiper na vespi nekog talijanskog policajca patuljastog gabora i cijeli grad Mattelovih originala profiterske kćerkice Dee, prezentiraju odraslu budućnost svjetliju nego što se prikazuje na Dnevniku.

Roman završava tamo negdje gdje je stao rat, a predstava počinje tridesetak godina kasnije nastavljajući živote likova koje je Maša stvorila. Osim što predstava glazbom reflektira vrijeme i priču iz romana, ulazi s njim u dijalog, nastavlja ga, razvlači, proširuje, stanjuje i čeka vidjeti što nam govori danas kad ga, uz čitanje, i gledamo i slušamo. 

Trepćuća Barbie i snagator Ken odjednom će postati simboli globalnog društva jeftinog spektakla, o kojem, skidajući crvene marame i pionirske kape sa zvijezdom, još ništa nismo znali.  – Bojan Munjin