Vođeni Foucaltovom mišlju izrečenoj u poznatom eseju O drugim prostorima (1967.) prema kojoj su "heterotopije stvarna mjesta kulture koja se simultano reprezentiraju, osporavaju i izokreću" želimo ovoga ljeta stvarati kazalište kao prostor bavljenja ne utopijom, nego heterotopijom - različitim pogledima koji grade sliku mogućnosti.
Nostalgičnom žalopojkom Nima Splita do (nekadašnjeg) Splita identitet grada biva fiksiran u sustavu u kojem se svaka mijena doživljava kao devijacija. Činjenica da je povijest Splita upravo i samo povijest velikih mijena u ovako se prezentiranom stereotipu potpuno ignorira.
Svako prizivanje idilične prošlosti (Mediteran kakav je nekad bio) temelji se na pogrešnoj, odnosno površnoj samo(recepciji) te kao takvo neminovno unosi zbrku u identitetske odrednice, fabricira eskapističku naraciju o romantično-idiličnom Mediteranu te generira stereotipove. A upravo oni svojim pojednostavljivanjem i banaliziranjem vrlo složenih povijesnih okolnosti održavaju stanje trajne identitetske neuroze. Takvi stereotipovi negiraju činjenicu da je današnja mediteranska kultura, kultura dalmatinskih gradova, neupitno kultura miješanja i hibridnosti, spajanja i sukobljavanja.
Za razliku od utopije smještene na mjestu koje ne postoji u realnosti, heterotopija je stvarna, ukorijenjena u svom prostoru. Polemike našeg doba, i opet prema Foucaltu, odvijaju se između pobožnih potomaka vremena i ogorčenih stanovnika prostora.
Da bi se kazalište moglo usmjeriti temama suočavanja s globalnim političkim i društvenim demonima sadašnjosti, bez ikakvog scenskog uljepšavanja ili pak intelektualne anestezije, potrebno je najprije uroniti u lokalni mikrokozmos, suočiti se i dekonstruirati simplificirane modele samoreprezentacije i kritički izložiti stereotipove.
Program koji nudimo mišljen je u želji da se potakne ili pridonese rastvaranju i dekonstruiranju stereotipova, trajnih i atemporalnih naracija o Mediteranu, Splitu i splitskoj regiji. Da bi se razotkrile i spriječile simplificirane naracije, dekonstruirali pojedini stereotipovi i "prodrmao" imaginarij o Splitu, splitskoj regiji i mediteranskoj kulturi, treba se vratiti unatrag – od jednostavnog na složeno, od esencijalističkoga na kompleksno, od "općih nepromjenjivih istina" na povijesne i društvene specifikume, od arhetipskih i binarnih naracija na nijanse, kontekste, ambivalencije, kontradikcije i, na koncu, sinkronost.
Na koncu, jesu li utopije danas moguće?
Goran Golovko, ravnatelj 61. Splitskog ljeta