Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu gostovat će na sceni HNK u Splitu u subotu 28. siječnja izvedbom baletnog diptiha Tamni pejzaži/Bolero. Koreografiju Tamnih pejzaža na glazbu Thomasa Könera potpisuje Marjana Krajač, a Ravelov Bolero koreografirala je Maša Kolar. Izvedba započinje u 19:30.
Marjana Krajač u Tamnim pejzažima traga za odgovorom na pitanje „Što radi tijelo kada je prepušteno prostoru volumena, kada je u mogućnosti ispuniti taj volumen nekim drugim doživljajem vremena i materije?“. U ovome baletu tijelu je omogućen sveobuhvatan pogled, kojim su sve pojave stavljene na istu ravan; materija i objekti raznih volumena, prostor kao objekt ili kao vremenska struktura, vrijeme kao objekt ili kao odsutnost, emocija kao volumen, forma kao misao, dinamika kao trag materije, kao pokret, kao zvuk. Koreografski fokus ovoga djela formulira gestu plesa kao poetsku, intuitivnu i vremensku praksu. Poetsku u smislu mogućnosti estetičke pouke, intuitivnu u smislu bavljenja najudaljenijim rubovima pojavnoga te njihovom artikulacijom i fragilnim osmišljavanjem, a vremensku u smislu razumijevanja plesa kao medija vremena i protoka vremena; kao medija koji vrijeme promatra poput gradivnoga materijala, a duljine vremena poput porozne strukture.
Bolero pripada kanonskim glazbenim djelima 20. stoljeća, zbog čega je svim generacijama koreografa do naših dana bio izazov upustiti se s njime u dijalog. Bolero označava uporno, ustrajno i neumoljivo otkucavanje bitka zajednice. On je glazba upisana u kolektivnu svijest zapadne civilizacije. Minimaliziran, ali opsesivno repetitivan ritam individue poput kakve zaraze počinje širiti svoj hipnotički utjecaj na drugoga i druge do grupnoga, zrcaleći se u ritmu kolektiva. Suživot s drugima kroz uzajamnost, polagano prerasta u kompeticiju i raste do kolektivne ekstaze, pronašavši razriješenje u svojevrsnomu društvenom pročišćenju.
Maša Kolar i Marjana Krajač potekle su iz zagrebačke Škole suvremenoga plesa Ana Maletić i nastavile se nadograđivati i stručno usavršavati na europskim plesnim akademijama, započinjući profesionalne plesačke karijere u europskim plesnim skupinama. Njihove talente prepoznala je struka i višekratno ih nagradila, i u zemlji i u inozemstvu. Iako su obje po svojim radovima i nastupima dobro poznate u našoj plesnoj sredini, ali i puno šire, stekavši i mnoge poklonike svojega rada, ovi baleti, napravljeni specifično za članove baletnoga ansambla nacionalnoga kazališta, predstavljaju iskorak u njihovu profesionalnom radu.