U ovoj, po ocjeni kritike „uzbudljivoj i zanimljivoj“ plesnoj večeri, jezikom suvremenog plesa spojit će se, na prvi pogled raznorodne, estetike Piazzollinog tango nuevo s ruskim paganskim legendama u avangardnoj i revolucionarnoj glazbenoj i plesnoj obradi Stravinskog i Nižinskog. Plesne skladbe dvaju različitih skladateljskih svjetova, glazbenih ishodišta pa i intencija svojom komplementarnošću kreirala su izuzetno efektnu glazbeno-plesnu cjelinu.

Četiri godišnja doba Buenos Airesa (Cuatro Estaciones Porteñas, Estaciones Porteñas), skladba argentinskog majstora tanga Astora Piazzolle, sastavljena je od četiri kompozicije tanga koje dočaravaju atmosferu na ulicama glavnog argentinskog grada u različitim dobima godine. Skladbe su izvorno zamišljene kao zasebne kompozicije, no sam Piazzolla ih je povremeno izvodio zajedno.

Verano Porteño (Ljeto u Buenos Airesu)  na scenu postavlja koreograf Claudio Cangialosi, rođen u Partinicu na Siciliji. Godine 2006. pridružio se baletnoj trupi Semperoper Ballett Dresden čiji je prvi solist od 2013. Surađivao je s mnogim koreografima, među kojima su William Forsythe, Jiří Kylián, John Neumeier i Mats Ek. Dobitnik je i nekoliko nagrada, poput Critic’s Choice za izvanredan nastup muškog plesača za svoj rad u The World According to Us (2009.) Davida Dawsona, kao i nagradu SIAE za izvanrednog koreografa za vlastiti komad With(in) (2012.) Pridružio se Kraljevskom baletu Flandrije 2016. godine kao solist.

Koreografiju za Invierno Porteño (Zima u Buenos Airesu) potpisuje finsko-britanski koreograf i plesač Kristian Lever. Odrastao u Helsinkiju, seli se u Moskvu pa u Dresden i proširuje svoje plesno znanje istražujući različite stilove plesnog vokabulara i plešući repertoar Jiříja Kyliana, Ohada Naharina, Marca Goeckea, Natalie Horecna i drugih. Pod mentorstvom Johna Neumeiera i Kevina Hagena svoje prvo koreografsko djelo stvorio je u Hamburgu za Bundes Jugend Ballet. Do danas se može pohvaliti s nekoliko koreografija za kraljevski danski balet, Hessisches Staatsballlet, za plesače NDT-ja i brojne druge. Dodatno, Kristian radi s vlastitom plesnom kompanijom Klever Dance.

Piazzollinu skladbu Otoño Porteño (Jesen u Buenos Airesu) koreografira engleski koreograf Douglas Lee koji je diplomirao na Kraljevskoj baletnoj školi 1996. i pridružuje se Baletu Stuttgart gdje kao glavni plesač od 2002. pleše u djelima velikih koreografa kao što su: John Cranko, Jiří Kylian, John Neumeier, Hans Van Manen, Glen Tetley, George Balanchine i William Forsythe. Kao koreograf debitira 1999. Nakon prvih koreografskih uspjeha u Stuttgartu, koreografskim se poslom bavi na međunarodnoj razini. Za koreografiju Snow was Falling, koju je radio za Permsko kazalište opere i baleta u Rusiji, nagrađen je nagradom Golden Mask Award 2016. godine. 

Posljednja u prvom dijelu programa plesne večeri je Piazzollina skladba Primavera Porteña (Proljeće u Buenos Airesu) koju koreografira Stephen Delattre, voditelj plesne trupe Delattre Dance Company iz Mainza u Njemačkoj. Plesao je u širokom rasponu klasičnih i suvremenih djela različitih koreografa (Balanchine, Forsythem, Galili, Preljocaj, Goecke i mnogi drugi). Koreografirao je mnoga djela kao gostujući koreograf, ali i za svoju plesnu trupu.

Drugi dio predstave zauzima Posvećenje proljeća, revolucionarno baletno i orkestralno djelo Igora Stravinskog po prvi put izvedeno u sezoni 1913. trupe Ballets Russes u koreografiji plesnog velikana Vaclava Nižinskog. Koreografija Igora Kirova slijedi izvorni libreto i glazbenu teksturu koji prikazuju legendu iz poganske, pretkršćanske Rusije. Priča je to o obrednom žrtvovanju djevice (u interpretaciji prvakinje Baleta Irine Čaban Bilandžić) koja mora plesati do smrti, kako bi vratila plodnost zemlji i povratila dobročinstvo poganskog proljetnog božanstva. Istovremeno, Kirovljeva je koreografija izravna posveta geniju Nižinskog. Glazba Igora Stravinskog u tadašnju je skladbu unijela mnoštvo novosti, uključujući eksperimente u tonalitetu, metru, ritmu i disonanci. Izniman je njezin utjecaj na mnoge vodeće skladatelje 20. stoljeća. Igor Kirov, najistaknutiji makedonski plesač i koreograf, obrazovan je u Makedonskoj baletnoj školi u Skopju te u nizozemskoj Akademiji za ples u Rotterdamu. Nakon završetka obrazovanja plesao je u različitim europskim trupama te surađivao s nizom istaknutih koreografa. Kirov je koreografirati počeo već kao plesač, kreirajući za trupe u kojima je plesao manje duete i trija, da bi 2006. na međunarodnom natjecanju u Nagoji (Japan) bio nagrađen kao najnadareniji mladi koreograf. Od tada Kirov koreografira za brojne baletne kuće i trupe diljem svijeta. Paralelno s radom za druga kazališta, Kirov već 2007. osniva vlastitu plesnu trupu The Kirov Dance Company s kojom uskoro osvaja brojne nagrade i priznanja, a njegova najnovija koreografska ostvarenja sve češće prelaze i interkontinentalne granice. Predstava 5 do 12 sa 61. Splitskog ljeta bila je prva Kirovljeva koreografija u hrvatskim kazalištima. Igor Kirov ravnatelj je Baleta HNK Split od listopada 2016.

U izvedbi sudjeluju plesači Baleta HNK Split: Irina Čaban Bilandžić, Eva Karpilovska, Minori Nakayama, Matea Milas, Ingeborg Hendrikx, Aaron Kok, Daniel Hoek, Daniel Erchov Zayas, Remus Dimache, Matea Milas, Ajla Kadrić, Hazuki Tanase, Hyejin Kim, Eugen Dobrescu, Ivan Boiko, Francesco Pio De Benedictis, Branko Sarić, Nozomi Miura, Anastasia Boiko, Svjetlana Dimache, Romulus Dimache, Askhatbek Yusupzhanov i Silviu Tanase.

Kostimograf je Aleksandar Noshpal, scenograf Slaven Raos, a oblikovatelji svjetla i tona Branimir Bokan i Petar Ivanišević.

Nakon premijere u petak 25. listopada prva reprizna izvedba na programu je sljedećeg dana u 20 sati.