Ponifasio predstavlja svoj rad širom svijeta uključujući Avignonski festival, BAM New York, Ruhrtriennale, Edinburški međunarodni festival, Théâtre de la Ville u Parizu, Kulturni centar Onassis u Ateni, londonski Centar Southbank, Holland Festival, torontski festival Luminato, Wiener Festwochen, Berliner Festspiele, Santiago a mil, Praško kvadrijenale i Venecijanski bijenale.
Ponifasiovi recentni radovi jesu Lagimoana (2015) za 56. Bijenale likovnih umjetnosti u Veneciji, Apocalypsis (2015), opera R. Murraya Schafera u sklopu festivala Luminato u Torontu, I AM: Mapuche (2015) i MAU Mapuche (2016) sa starosjediocima u Čileu, I AM (2014) u povodu stote obljetnice Prvoga svjetskog rata, premijerno izveden na Avignonskom festivalu potom na međunarodnom festivalu Ruhrtriennale i Aucklandskom umjetničkom festivalu. Njegove druge kreacije uključuju: The Crimson House (2014) kojim propituje prirodu moći i svijet koji sve vidi, a ništa ne zaboravlja, Stones in Her Mouth (2013), rad s Maurkama kao prenositeljicama životne moći govorništvom i drevnim napjevima, operu Prometej (2012) Carla Orffa za Ruhrtriennale, Le Savali: Berlin (2011), suočavanje imperijalnoga grada Berlina s vlastitim zajednicama imigrantskih obitelji u potrazi za pripadnošću suspregnutom prijetnjom deportacije, Birds with Skymirrors (2010), odgovor na nestajanje pacifičkih otoka, domovine većine njegovih izvođača, suočenih s devastacijom otoka zbog klimatskih promjena, Tempest: Without a Body (2008) o moći i teroru i nezakonitoj upotrebi državne sile nakon 11. rujna.
Leonard Jakovina rođen je 9. studenoga 1981. u Zagrebu, gdje je 1997. završio Školu za klasični balet. Školovanje je nastavio u Münchenu na Visokoj školi za glazbu i kazalište, na kojoj je diplomirao 2000. Iste godine dobio je angažman u Bavarskom državnom baletu u Münchenu, a 2001. u Državnom baletu Berlin, u kojemu 2003. dobiva status solista velikih uloga.
S jednakim je uspjehom interpretirao velik broj uloga klasičnog, neoklasičnog, suvremenog i modernog repertoara, od kojih su neke kreirane upravo za njega, primjerice u Madijinu Don Juanu, Bigonzettijevu Caravaggiu, Mujićevu Out of 99. U svojim je matičnim kazalištima surađivao s najpoznatijim koreografima današnjice te u njihovim baletima ostvario uloge najšireg raspona. Bio je Drosselmeyer u Orašaru, Benno/Rotbart u Labuđem jezeru, Jefferson Hogg u Das Flammende Herz i Hilarion u Giselle u koreografijama Patricea Barta, Plava ptica / Pas de cinq u Trnoružici Rudolfa Nurejeva, Paris/Tibaldo u Romeu i Juliji i Gremin u Onjeginu Johna Cranka, Zatvorski čuvar / Mladić u Manon Kennetha MacMillana, Orion u Sylviji Frederica Ashtona, Princ u Snjeguljici Angelina Preljocaja, Smrt u Peer Gyntu Heinza Spoerlija, Alter ego u Čajkovskome Borisa Eifmana, Don Juan u istoimenom baletu Giorgia Madije, Kralj miševa u Orašaru Vasilija Medvedeva i Jurija Burlake. Plesao je u suvremenim baletnim djelima kao što su Black Cake i Bits and Pieces Hansa van Manena, Svadebka, Simfonija u D-duru, Vergessenes Land Jiříja Kyliana, Dama s kamelijama i Pepeljuga Johna Neumeiera, Aida Nilsa Christieja, Bajadera Patricea Barta, Don Quijote Raya Barre, Händel/Corelli Lucinde Childs, Trnoružica, Pepeljuga, Bajadera Vladimira Malakhova, The Second Detail Williama Forsythea, Variations on a Theme by Haydn Twyle Tharp, Fancy Free i The Concert Jeromea Robbinsa, This Christiana Spucka, Ballet Imperial i Apollo Musagete Georgea Balanchinea, Ein Lindentraum – Mozartov Klavirski koncert u Es-duru, K. 271 i Schumannova Druga simfonija u C-duru te Žar-ptica Uwea Scholza, Park i Noći Angelinea Preljocaja, Out of 99 Lea Mujića, Simfonija tužnih pjesama Ronalda Savkovića, Courting the Invisible Jodie Gates, Bruch: violinski koncert br. 1 Clarka Tippeta, Caravaggio Maura Bigonzettija, Egopoint Nadje Saidakove, Das Sofa Itzika Galilija, Arcangelo Nacha Duata, Ring um den Ring Maurice Béjarta i dr.
U zagrebačkom Baletu gostovao je dva puta, nastupivši kao Zlatni idol i Solor u Bajaderi u koreografiji Dinka Bogdanića 2002. i Apolon u premijernoj izvedbi Apolona muzageta u koreografiji Georgea Balanchinea 2003.
S minhenškim i berlinskim baletom sudjelovao na mnogim turnejama u Njemačkoj, Švicarskoj, Španjolskoj, Rusiji, Japanu, Kini, Tajlandu, Tajvanu, Indiji i dr. Često je i samostalno gostovao na baletnim gala-koncertima, primjerice Malakhov i prijatelji u Japanu i Poljskoj, Prix de Benois u Moskvi, s Baletom MNT-a iz Skopja kao Romeo, u predstavi Romeo i Julija u koreografiji Staše Zurovca, gostovao je na Ohridskome festivalu te na 58. Pulskom filmskom festivalu.
Posljednjih godina bavi se i pedagoškim radom te priprema kolege plesače za različita međunarodna natjecanja i gala-koncerte na europskim baletnim pozornicama (Italija, Njemačka, Francuska, Španjolska).
Godine 2003. bio je nominiran za Nagradu hrvatskoga glumišta za iznimno baletno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina, a 2009. Berlinska teatrološka zajednica nominirala ga je za godišnju nagradu kao najperspektivnijeg umjetnika u kategoriji opera/drama/balet. O njegovoj karijeri i postignućima njemačka televizija ZDF snimila je 2010. kratak dokumentarni film pod naslovom Der Tänzer, u sklopu serijala Der Theatermacher.
Od prosinca 2014. Leonard Jakovina obnaša funkciju ravnatelja Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.