Nova Lerova scenska avantura, premijerno izvedena na matičnoj sceni u dubrovačkim Lazaretima u prosincu prošle godine, ponire duboko u povijest Dubrovnika, njegove malo znane, tajene, zaboravljane i skrivane teme, priče i prizore tame. Silovane žene, izvanbračna djeca, nahodi, sudska svjedočenja, priznanja, licemjerne presude, zatočenja, ubojstva, sudbine marginalki i neznanaca, trag nahodišta, oporuke i lutke „teatra vlasti“ – ishodišni su povodi predstavi Vjerenice. Autentična svjedočenja, priznanja, citate, dokumente i razne druge prizive jednog vremena dramatizirao je i režirao Davor Mojaš. Ostvarena je tako predstava koja, prepoznatljivom lerovskom scenskom poetikom, hrabro i, na do sada, nepoznat i neviđen način teatralizira jedan dio dubrovačke povijesti svakodnevnice. Iznutra i odozdo, u jednosatnoj snovitoj, gorkoj, bolnoj, tužnoj ali i, istovremeno, nježnoj, elegičnoj i poetičnoj predstavi koja ljulja alibije, ne nudi ravnodušnost i propituje savjesti. Vjerenice su još jedna Lerova predstava koja intrigira, zaziva, otkriva, preispituje i prepoznaje jedno drugo lice Grada u kojem je nastala.
Nastavljajući s kazališnim propitivanjem dramske baštine, povijesti svakodnevnice i drugih priziva dubrovačkog povijesnog naslijeđa i tradicije te suvremenih, Lero novim naslovom slijedi davno započeti trag svojih scenskih izazova. Nakon Kazalija, Kaznačića, Pucića, Vodopića, Gjene i Iva Vojnovića, Držića, Anice i Ruđera Boškovića te suvremenih autora Šehovića, Paljetka, Milišića i Mojaša, Vjerenice su dio slijeda koji će biti nastavljen prvim uprizorenjem djela Antuna Gleđevića ali i nekih drugih dubrovačkih autora.
U predstavi igraju: Ksenija Medović, Jasna Held, Zvončica Šimić, Ana Petrović, Barbara Damić. Scenu i kostime kreirala je Dubravka Lošić, scenu realizirao Mato Brnjić, svjetlo i ton oblikovao je Antonio Ljubojević, a autor tonske montaže je Viktor Lenert.