U 67. godini preminuo je Loris Voltolini, dugogodišnji dirigent opere Hrvatskog narodnog kazališta Split, šef dirigent opere HNK u Zagrebu, umjetnički ravnatelj opere riječkoga HNK i dirigent Opere Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani.
Maestro Voltolini kao dirigent ostvario je bogati repertoar od preko 60 naslova. Rođen u Splitu 1954, odrastao je u glazbenom ozračju, budući da je njegov otac Jakov Voltolini bio dirigent u splitskom kazalištu. Kao mladić pjevao je nekoliko godina u kazališnom zboru, da bi potom učio klavir na srednjoj muzičkoj školi Stanković u Beogradu kod prof. Ranka Tudora a glazbeno obrazovanje nastavio upisavši istovremeno studije glasovira i dirigiranja na zagrebačkoj Muzčkoj akademiji. Nakon diplome u klasi prof. Igora Gjadrova 1980. ulazi u angažman kao zborovođa i asistent dirigenta u HNK Split. U rodnom gradu tad osniva Komorni orkestar i vodi komorni pjevački zbor Ivan Lukačić. Kao operni dirigent debitira 1981. izvedbom Puccinijeve opere Tosca. Prvu je samostalnu premijeru imao 1983. za izvedbe kolažiranog mjuzikla s melodijama Ive Tijardovića Tijardović, život i vrijeme, dok je premijerni dirigentski debi prvog cjelovitoga glazbeno-scenskoga komada dočekao pri produkciji operete Šišmiš J. Straussa ml. 1984. U to vrijeme ravna nizom opernih i baletnih naslova. Za vrijeme svojeg dvanaestogodišnjeg dirigentskog djelovanja u HNK Split premijerno je postavio Donizettijeve opere Ljubavni napitak 1985. i Lucia di Lammermoor 1988, te dvije stožerne opere frankofonog repertoara: Gounodov Faust 1987. i Hoffmanove priče 1990. S Petrom Selemom postavio je Zajčevu operu Nikola Šubić Zrinjski ispred zidina Tvrđave Gripe, na otvaranju Splitskog ljeta 1991. Prije odlaska iz Splita u rodnom je gradu 1992. dirigirao dvjema verističkim jednočinkama, Mascagnijevom Cavalleria rusticana i Leoncavallovom I Pagliacci. Ostali operni naslovi koje je dirigirao u HNK Split ili na Splitskom ljetu jesu djela Verdija: La Traviata, Don Carlo, Otello, Nabucco, Aida i Rigoletto, Mozartovu operu Don Giovanni, Puccinijevu Madama Butterfly, Evgenij Onjegin Čajkovskog, Boris Godunov Musorgskog te scensku kantatu Carla Orffa Carmina burana, Requiem W. A. Mozarta i G. Verdija, Stabat mater A. Dvořáka, Glagoljsku misu L. Janačeka i Carmina Krležijana F. Paraća. U tom razdoblju ravna i nizom baletnih izvedaba kao što su Giselle Adama i Don Quijote Minkusa, a prvu baletnu premijeru dirigirao 1986, kad je na repertoar uvršten Đavo u selu Frana Lhotke. Premijerno je dirigirao i balete Abraxas Egka 1987, te Vragolastu djevojku L. J. F. Hérolda 1988.
Za vrijeme svoje dvadesetogodišnje karijere izvan Splita, Voltolini je povremeno navraćao u HNK Split gdje je ponajprije ravnao premijernim obnovama Puccinijeve opere Tosca 1999. i Donizettijevom operom Lucia di Lammermoor 1999. Zatim je dirigirao premijerom Hatzeove opere Povratak i I Pagliacci Leoncavalla 2003, pa Hatzeovom Adel i Mara 2011, te koncertnom izvedbom Mascagnijeve opere Cavalleria rusticana i Puccinijevim oratorijem Messa di Gloria, kao i izvedbom Beethovenove Devete simfonije (sve 2013).
Iz Splita 1990. odlazi u Rijeku, gdje je do 1995. bio umjetnički ravnatelj i šef dirigent Opere HNK Ivana pl. Zajca i šef dirigent Zagrebačke opere. Od 1996. u stalnom je angažmanu u Operi ljubljanskog Slovenskog narodnog gledališča. Osim spomenutih, redovito je surađivao sa Zagrebačkom filharmonijom, Slovenskim filharmonijskim orkestrom, Filharmonijskim orkestrom u Sevilli, Orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Dubrovačkim festivalskim orkestrom, Mozarteum orkestrom iz Salzburga i mnogim drugim. Gostovao je u Italiji, Španjolskoj, Austriji, Makedoniji, Japanu i Južnoj Koreji.