U četvrtak 24. travnja , drugog festivalskog dana festivala hrvatske drame 24. Marulićevim danima bit će prikazana predstava Sada je zapravo sve dobro Olje Lozice u izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih, te Moj sin samo malo sporije hoda Ivora Martinića u produkciji Beogradskog dramskog pozorišta.
Na sceni Gradskog kazališta lutaka s početkom u 18 sati gledat ćemo novi autorski projekt Sada je zapravo sve dobro Olje Lozice koja ujedno potpisuje i režiju, a uloge tumače Zoran Čubrilo, Petar Leventić, Maro Martinović, Filip Nola, Dora Polić Vitez, Urša Raukar, Damir Šaban, Doris Šarić-Kukuljica i Marica Vidušić. Predstava koja oštro secira Hrvatsku danas, crnohumorna je satira koja se tiče svih nas. Jedan muškarac je iznenada otpušten, a u tom trenutku jedna obitelj ovršnim postupkom ostaje bez svega što posjeduje. Na jednom kraju grada usamljena žena nema sredstva za sprovod supruga, dok na drugom par umirovljenika preživljava osebujnom inačicom urbane poljoprivrede. Hoće li stvarnost postati podnošljivija ako ju zaogrnemo začudnim scenskim ruhom? U kojem trenutku spokojno ćemo izustiti : „Sada je, zapravo, sve dobro?“
Olja Lozica, rođena 1982. u Beogradu, nakon djetinjstva provedenog u Korčuli odlazi u Zagreb gdje upisuje studij dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti. Već tijekom studija intenzivno piše, te nakon diplome 2006. godine radi na produkcijama u HNK u Zagrebu, HNK u Splitu, ZKM-u, Teatru EXIT, Teatru &TD, Kazalištu Trešnja i drugim teatrima. Prva je dobitnica nagrade u novoj kategoriji Nagrade hrvatskog glumišta za najbolji praizvedeni suvremeni hrvatski dramski tekst ili najbolju dramatizaciju, adaptaciju, dramaturšku obradu teksta ili dramaturgiju predstave za dramatizaciju i adaptaciju proze Ivana Kovačića Smij i suze starega Splita u istoimenoj predstavi redatelja Gorana Golovka u produkciji 56. Splitskog ljeta. Po vlastitom tekstu režira predstavu Reces i ja s kojom osvaja nekoliko nagrada uključujući i onu za najbolju predstavu u cjelini na 21. Marulićevim danima.
Na pozornici HNK Split u 20 sati Beogradsko dramsko pozorište izvest će dramu Moj sin samo malo sporije hoda Ivora Martinića u režiji Predraga Stojmenovića, a izvode je Milena Pavlović Čučilović, Miloš Biković, Dejan Matić Mata, Jelisaveta Orašanin, Vesna Čipičić, Srđan Dedić, Milica Zarić, Ivan Tomić, Anja Alač i Vladan Milić.
Obiteljski odnosi narušeni pojavom bolesti, tema su ove drame čija je praizvedba u produkciji Zekaema i režiji Janusza Kice prije nekoliko godina osvojila desetke nagrada, od toga i četiri Marula na 22. Marulićevi danima. U središtu Martinićeve obiteljske komedije su majka i sin, no i cijela lepeza zamršenih obiteljskih odnosa koji se isprepliću tijekom proslave Brankova dvadeset i petog rođendana. Prebrižna majka koja se fokusira na svojeg sina, dementna baka, otkačena teta i njezin zbunjeni muž... samo su neki od protagonista ove predstave koja ocrtava sve zgode i nezgode odrastanja, zaljubljivanja, neuzvraćenih i uzvraćenih ljubavi, bolesti kućnih ljubimaca, mladenačkih i staračkih zaluđenosti... Obitelj se razotkriva kao egoistična zajednica, čiji članovi zapadaju u stanje samosažaljenja i povezuju se sa osjećajem prolaznosti i neostvarenosti što ih dovodi do toga da ne čuju jedni druge i nesposobni su izraziti ljubav koju nose u sebi.Dobitnik niza nagrada za svoj rad Ivor Martinić, rođen 1984. godine u Splitu diplomirao je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a kao dramaturg surađivao je s kazalištima u Zagrebu i Rijeci. Redovito surađuje s dramskim programom Hrvatskog radija, gdje su izvedene sve njegove drame. Prva u nizu nagrada stigla je već tijekom studija, kada osvaja nagradu Marin Držić Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Nakon toga uslijedila su mnoga priznanja; za dramu Ovdje piše naslov drame o Anti dobio je nagradu Fabrique et Croatie društva REZ i nagradu Mali Marulić na Festivalu hrvatske drame za djecu. Drama o Mirjani i ovima oko nje, praizvedena u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u veljači 2010. godine bila je najbolja predstave po sudu publike 21. Marulićevih dana. Iste godine postavljena je u Mestnom gledališču ljubljanskom u režiji Dušana Jovanovića i Hrvatskom narodnom kazalištu u režiji Anje Maksić Japundžić. Drama Moj sin samo malo sporije hoda praizvedena je u Zagrebačkom kazalištu mladih 2011. u režiji Janusza Kice.