Ovaj nesvakidašnji ples započinje u Makedoniji, nastavlja se u Hrvatskoj, a završava u Francuskoj. Nema Istoka bez Zapada, a ni njih bez Sredine koja ih veže i razdvaja. No, granice ili međe ne premošćuju se putovnicama, nego glazbom kao pozivnicom u nove plesne krajolike. Koreografskim cjelinama od po 20 do 25 minuta, tematski podržanih naslovom programa, predstavljaju nam se koreografi nove europske generacije, ali i koreografi triju različitih stilova plesa, koji nas kroz pregršt kontrasta vode do užitka pune komplementarnosti. Jer, koreografski vokabulari i Saše Evtimove i Igora Kirova i Martina Chaixa  su neoklasični, no, istodobno i snažno individualizirani. Oni plijene čas čvrstom dramaturgijom i visokom estetiziranošću, a već u narednom trenutku pršte emotivnošću, dinamičnošću i maštovitošću.

Patterns Saše Evtimove, solistice, baletnog majstora i koreografkinje Makedonske Opere i Baleta u Skopju, neoklasično je plesno djelo, izvodi se na glazbenu podlogu Sonate za klavir i violinu u A-Duru Césara Francka. „Uzorci čije pojavljivanje prepoznajemo u svojim životima, kruže i ponovno se vraćaju, stvarajući beskrajnu varijaciju teme“ kaže koreografkinja. Inspiracija za kostime Aleksandra Noshpala, kostimografa koji potpisuje sva tri dijela triptiha, u Patterns su nadahnuti slikarskim opusom Jacksona Pollocka. Svaki plesač dodaje svoju kaplju boje kreirajući zajedničku sliku od uzoraka koji tako nastaju. Saša Evtimova svoje je baletno obrazovanje započela u rodnoj Makedoniji, u Makedonskoj muzičkoj i baletnoj školi u Skopju, a jazz dance magisrirala je u je Point Park College u Pittsburghu, SAD. U svojoj je karijeri izvela brojne glavne uloge klasčnog i neoklasičnog repertoara. Sudjelovala je u projektima glasovitog Jiří Kyliána, surađivala s New York Choreographic Institute, povezanom s New York City Ballet, te bila asistentica Franka Andersena u postavljanju Bournonvilleovih baleta širom svijeta. Za svoj je rad dobila više uglednih nacionalnih i međunarodnih nagrada. Bila je članica žirija i voditeljica plesnih radionica u Južnoj Koreji, Kini, Vijetnamu, Estoniji...

Sinfonietta francuskoga autora Martina Chaixa inspiraciju pronalazi u dvama umjetničkim djelima, međusobno potpuno različitim, ali komplementarnim. Uznemirujuća, oštra i snažna glazba Krzysztofa Pendereckog koja čini glazbenu podlogu Sinfoniette kontrapunktirana je vizualnoj inspiraciji pronađenoj u djelima Yvesa Kleina, smireno, monotono plavima.  Dvije komplementarne umjetničke sile – prva umirujuća, uravnotežena, odmjerena, s odlikom kontinuiranog protoka; druga gruba, uzbuđujuća, stvorena od iznenadnih izljeva i eksplozija – dvije su energije koje ravnopravno postoje na pozornici naših života, prikazujući unutarnju borbu i nade svakog od nas, naše lice i naličje, kontraste i paradokse, tjeskobe i smirenja. Martin Chaix rođen je u Albiju (Francuska). Bio je polaznik ugledne École de Danse de l'Opéra National de Paris, po završetku koje se priključuje Baletu Opéra national de Paris, nakon čega postaje solist Leipzig Baleta, te Ballett am Rhein Düsseldorf Duisburg . Plesao je u produkcijama koreografa kao što su: Angelin Preljocaj, Carolyn Carlson, Rudolf Nureyev, John Neumeier, George Balanchine i Pina Bausch, a sudjelovao je u komadima koje su, između ostalih, potpisivali Michel Kelemenis, Jean-Claude Galotta, Edouard Lock and Kader Belarbi, Mats Ek, Jiri Kylián, Hans van Manen, Johan Greben i Uri Ivgi, Amanda Miller i Marco Goecke. Kao koreograf debitira 2006. u Baletu Opéra national de Paris, a freelance koreograf postaje 2015.

O svom koreografskom djelu The Edge ravnatelj splitskog Baleta Igor Kirov kaže: „Ples po rubu ispitivanje je sebe samoga, materije od koje smo sazdani, hrabrosti da se sunovratimo u nepoznato... Ples po rubu je dozivanje svoje unutrašnjosti i mjesto na kojem se događaju najvažnije stvari“. Igor Kirov najistaknutiji je makedonski plesač i koreograf, obrazovan je u Makedonskoj baletnoj školi u Skopju te u nizozemskoj Akademiji za ples u Rotterdamu. Nakon završetka obrazovanja plesao je u različitim europskim trupama te surađivao s nizom istaknutih koreografa. Koreografirati je počeo već kao plesač, kreirajući za trupe u kojima je plesao manje duete i trija, da bi 2006. na međunarodnom natjecanju u Nagoji (Japan) bio nagrađen kao najnadareniji mladi koreograf. Od tada koreografira za brojne baletne kuće i trupe u Makedoniji, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Francuskoj, SAD, Španjolskoj, Italiji, Južnoj Koreji...

U predstavi nastupaju plesači Baleta HNK Split: Ekaterina Kuznjecova, Monica Dinoni, Ajla Kadrić, Eva Karpilovska, Sanja Bikić, Ivan Boiko, Remus Dimache, Salvatore Cerulli, Aleksandar Korijakovski, Aaron Kok, Tina Hatlak, Sanja Dimache, Nikol Marčić, Gabriela Mede, Federica Vincifori, Romulus Dimache, Silviu Tanase, Daniel Jagar, Uroš Škaper, Evgenij Baranovski, Matea Milas, Irina Čaban Bilandžić, Sanja Bikić, Anastasija Boiko, Artjom Žusov, Maja Lončar, Bojana Lipovšćak, Hazuki Tanase

Glazbu u The Edge, posljednjem dijelu triptiha, uživo izvode pijanistica Irina Smirnova i violinistica Ana Tošić D'Ambra.