Drama Hrvatskog narodnog kazališta Split premijerno će, u petak 7. travnja s početkom u 20 sati na velikoj sceni HNK Split, izvesti dramu Eugènea Ionesca Nosorog. Predstava se igra u prijevodu Vjenceslava Kapurala, redatelj je Goran Golovko, a glavne uloge tumače Mijo Jurišić, Arijana Čulina, Nenad Srdelić, Nives Ivanković, Tajana Jovanović i Zorana Kačić Čatipović. Jedno od najvažnijih djela teatra apsurda Ionesco je napisao 1959. kao njegova reakcija na uspon fašizma u Rumunjskoj uoči Drugog svjetskog rata. Pisac u njemu otvara pitanja odnosa moralnog pojedinca prema konformizmu masa.
Nosorog u scenskoj viziji iz 2017. u kojeg su implementirane idejno bliske scene i replike iz Ionescovih drama Stolice, Kralj umire, Ćelava pjevačica i Igra od pomora , uz dramski prstohvat dijaloga Thomasa Bernharda, prerasta u političku grotesku s pjevanjem i gaženjem. Sve je to, unatoč svom apsurdu, sasvim prepoznatljiva situacija u kojoj nas ništa više ne može iznenaditi. Dok nosorozi gaze i uništavaju svijet kakav smo poznavali, Ionescovi se malograđani troše u besmislenim raspravama.
U ostalim ulogama pojavljuju se Marjan Nejašmić Banić, Josip Zovko, Nikša Arčanin, Petra Kovačić Pavlina, Pere Eranović, Monika Vuco, Sara Ivelić i Franjo Đaković. U autorskom timu osim redatelja Golovka koji potpisuje i koncept scenskog prostora su još i dramaturg Jasen Boko, Karolina Šuša zadužena za scenski pokret, suradnica za govorne zborove Bruna Bebić, kostimograf Mladen Radovniković, skladatelj Mirko Krstičević, jezična savjetnica Anita Runjić Stoilova, te oblikovatelji svjetla i zvuka Srđan Barbarić i Tomislav Luetić.
U djelu jednog od najznačajnijih predstavnika teatra apsurda, ističe dramaturg Jasen Boko, stanovnici provincijskog grada počinju se, kao zahvaćeni epidemijom, pretvarati u nosoroge. No, definirati Ionescovu dramu Nosorog (1959) isključivo kao teatar apsurda značilo bi previdjeti značajan društveni angažman koji joj je imanentan. Polazeći od krajnje apsurdne ideje ona se vrlo brzo pretvara u prepoznatljivu priču o konformizmu kao plodnom tlu za razvijanje totalitarizma. Pristajanje uz pomodni trend koji se formira oko radikalne ideje, da bi se povećanjem broja pripadnika pretvorio u većinsko mišljenje kojem se onda priklanjaju gotovo svi u strahu od izolacije i osude, spada u temeljne karakteristike suvremenog društva. Nosorog je dramska studija o epidemiji potrebe za pripadanjem većini, ma kako se ona zvala i koliko apsurdna bila, u kojoj potpuno suluda metamorfoza (malo) građanina u nosoroga sa svakim novim pripadnikom postaje lavina da bi se pretvorila u sustav kojem se više nitko ne može suprotstaviti. Jedino se Berenger, marginalac, Svatković (Jedermann) iz srednjovjekovnog moraliteta, u toj situaciji izdvaja kao moralna vertikala, postojani vojnik čovječanstva.