Svoj treći simfonijski koncert ove sezone, nazvan Večer Brahmsa i Čajkovskog, izvest će Orkestar Hrvatskog narodnog kazališta Split u srijedu 19. travnja s početkom u 20 sati na velikoj sceni splitske nacionalne kazališne kuće. U povodu 120. obljetnice smrti Johannesa Brahmsa, a pod ravnanjem maestra Ive Lipanović i uz solistički nastup Franceske Dego, jedne od najtraženijih mladih violinistica na međunarodnoj sceni, orkestar splitske Opere izvest će njegov Koncert za violinu i orkestar u D-duru, Op. 77 i Šestu simfoniju u h-molu (Patetičnu), Op. 74 Petra Iljiča Čajkovskog.
Johannes Brahms i Petar Iljič Čajkovski, dvojica najistaknutijih predstavnika epohe, lice i naličje romantičarske medalje svaki svojim genijem obogatili su različite žanrove glazbe, i jedan i drugi najviša dostignuća dajući u simfonijskoj i koncertantnoj glazbi.
Koncert u D-duru op. 77, jedini violinski koncert koji je Brahms napisao dimenzijama je robusno, veličanstveno djelo. Koncert je posvećen skladateljevu dugogodišnjem prijatelju violinistu Josephu Joachimu. Kada je napisao koncert, godine 1879, Brahms je s njim prijateljevao već više od 20 godina. Upoznali su se dok su obojica bili još mladi i odmah se sprijateljili. Brahms je sam bio klavirist i, kada je odlučio napisati koncert za svog prijatelja virtuoza, tražio je od njega savjete, uz njegovu pomoć napisavši tehnički zahtjevan koncert koji se do danas smatra modelom pisanja za violinu, ispunjen različitim sviračkim izazovima, ali uvijek u granicama dobrog ukusa i muzikalnog razvoja glazbene misli.
Emocionalna snaga posljednjih remek-djela Petra Iljiča Čajkovskog u sprezi s činjenicama o njegovu životu i intrigantnim i nikad do kraja razjašnjenim okolnostima njegove smrti, stvorili su veo legendi koje do danas postoje i ovijaju njegova djela, posebno njegovu posljednju, Šestu simfoniju u h-molu, op. 74, Patetičnu. Djelo programskog karaktera koje se smatra njegovom oporukom ili navještajem samoubojstva, samo su neke od legendi koje nisu nužno istinite. Šestu simfoniju skladao je Čajkovski tijekom veljače i ožujka 1893, punih sedam mjeseci prije smrti, a orkestraciju je dovršio tijekom ljeta. Kao i sva glazba Čajkovskog, nepregledno je bogatstvo melodije, međusobnih tematskih konotacija, korištenje zvučnosti orkestra i gesti.
Violinistica Francesca Dego razvija se u jednu od najtraženijih mladih violinistica na međunarodnoj sceni. Potpisavši 2012. godine ugovor s izdavačkom kućom Deutsche Greammophon, objavljuje svoj prvi album s 24 Capriccia Nicolòa Paganinija, odsviranih na violini ex-Ricci Guarneri del Gesù, osvojivši pozitivne kritike. Posljednji niz kompletnih violinskih sonata Ludwiga van Beethovena koje je snimila, objavljen je u listopadu 2015. godine. Rođena u Lecceu u Italiji u talijansko-američkoj obitelji, prvi koncert svira u Kaliforniji sa samo 7 godina, a u Italiji prvi put nastupa s 14 godina. U dobi od 15 godina nastupa u milanskoj Sala Verdi s Brahmsovim Violinskim koncertom, te u Operi u Tel Avivu. Redovito nastupa s nekima od vodećih svjetskih orkestara, među kojima se u posljednje vrijeme ističe nastup s Orkestrom Filharmonija i dirigentom Grantom Llewellynom u londonskoj Kraljevskoj festivalskoj dvorani (Royal Festival Hall), s Tokijskim simfonijskim orkestrom u dvorani Suntory, Velikim orkestrom iz Graza u tamošnjem Musikvereinu, izvedbe s Orkestrom Teatra Colon u Buenos Airesu te nastupi s Filharmonijom Monte Carla. U Italiji surađuje s orkestrom La Verdi iz Milana, orkestrom Filarmonica Arturo Toscanini, Haydnovim orkestorm iz Bolzana, kazališnim orkestrim iz Genove, Barija, Bologne, Trsta i Verone, te s Toskanskim orkestrom (ORT). Francesca Dego osvojila je niz nacionalnih i međunarodnih natjecanja, a 2008. godine privukla je pozornost kao prva žena nakon 1961. koja je u Italiji osvojila slavno Natjecanje Paganini u Genovi. Nagrađena je i nagradom Enrico Costa kao najmlađa finalistica natjecanja.
Francesca svira na nastupima svira na izuzetno vrijednim vilinama Franceska Ruggerija (Cremona 1697) i ex-Ricci Guarneri del Gesù (Cremona 1734).