Gudački orkestar Hrvatskog narodnog kazališta Split na Veliki četvrtak 21. travnja s početkom u 20 sati na sceni HNK Split izvest će Korizmeni koncert pod ravnanjem maestra Harija Zlodre. Na programu su Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu Josepha Haydna i Adagietto iz Pete simfonije Gustava Mahlera.
Gudački orkestar Hrvatskog narodnog kazališta Split na Veliki četvrtak 21. travnja s početkom u 20 sati na sceni HNK Split izvest će Korizmeni koncert pod ravnanjem maestra Harija Zlodre. Na programu su Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu Josepha Haydna i Adagietto iz Pete simfonije Gustava Mahlera.
Gudački orkestar Hrvatskog narodnog kazališta Split na Veliki četvrtak 21. travnja s početkom u 20 sati na sceni HNK Split izvest će Korizmeni koncert pod ravnanjem maestra Harija Zlodre. Na programu su Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu Josepha Haydna i Adagietto iz Pete simfonije Gustava Mahlera.Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu Joseph Haydn (1732 – 1809) skladao je 1786. po narudžbi kanonika iz Cadiza u južnoj Španjolskoj za potrebe tamošnje službe na Veliki petak. U zamračenoj crkvi služba bi započela u podne, tako što bi biskup nakon što s propovjedaonice izrekao svaku od posljednjih sedam rečenica koje je Krist izgovorio na križu, te pripadajuću propovijed, sišao pred oltar i legao na pod., dok bi orkestar svirao. Djelo se uklopilo u zadani ritual, pa se tako sastoji od sedam kratkih stavaka kojima prethodi uvod, a zaključuje ih stavak koji simbolizira potres nakon Kristove smrti. Kako bi djelo imalo što više izvedbi Haydn je napravio više verzija: za puni klasični orkestar, za gudački kvartet, te za glasovir, kao i verziju s dodanim zborom. Oratorij je skladan u duhu dubokog vjerskog uvjerenja, te ga iskrenost i dubina kontemplacije izdvajaju iz cjeline Haydnova opusa. Adagietto, četvrti stavak iz Pete simfonije zasigurno je najpoznatiji i najizvođeniji dio opusa Gustava Mahlera (1860 – 1911). U današnjoj popularnoj kulturi popularnost je stekao osobito korištenjem u Viscontijevom filmu Smrt u Veneciji iz 1971, te izvedbom iz 1968. kojom je ravnao Leonard Bernstein u prigodi pogreba Roberta Kennedyja, ali bio je često izvođen i prije toga, budući da su sastavljači koncertnih programa bili skeptični prema raspoloženju publike da prihvati čitavu Mahlerovu Petu simfoniju, remek-djelo u trajanju od otprilike 70 minuta, za koje je i sam autor jednom izjavio kako ga nitko nije shvatio, i da bi volio kad bi ga mogao po prvi put izvesti pedeset godina nakon vlastite smrti.