Tekst je splitski autor pisao prema narudžbi velikana hrvatskog glumišta Ivice Vidovića, ujedno i osnivača Teatra Rugantino u čijoj je produkciji drama nastala. Pričana iz srca Splita, iz Varoša, iz srca čovjeka kojeg su tukli glad i siromaštvo, ratovi, političke prilike... sve ono što je tuklo nebrojene Fabijane ovoga stoljeća, priča o Fabijanu u interpretaciji Siniše Popovića postaje lekcija o optimizmu, o vjeri u život i ljude.

U retrospektivnom pogledu na vlastitu prošlost, kroz niz lokalnih simbola, jezičnih igara i uzrečica Fabijan pripovijeda o prošlosti u kojoj su povijesna zbivanja tek kulise njegove vlastite osebujne biografije. Odrastanje u siromašnom ribarsko-težačkom predgrađu, život tijekom fašističke okupacije, internacija u izbjeglički logor El Shatt, dani socijalističke izgradnje i potom, naravno, tranzicijske razgradnje - sve su to tek usputne stanice njegove osobne povijesti. Osim toga, ta biografija slijedi i obrazac zdravstvenoga kartona – sva važna razdoblja rekonstruiraju se uz pomoć bolesti od kojih je u određenom trenutku patio. A Fabijan je u tome pogledu neupitni udarnik: pravi Stahanov u svijetu pacijenata. Lakše je nabrojati zdravstvene tegobe koje su ga nekim čudom mimoišle, negoli pošasti kojima nije uspio uteći. Te nevolje nisu, međutim, odredile samo njegov životni put, nego i svjetonazor, duboko uvjerenje da je svo trapljenje ipak imalo smisla i da ga je vrijedilo podnijeti. Dramu je Ivanišević pisao po narudžbi velikana hrvatskog glumišta i osnivača Teatra Rugantino Ivice Vidovića. Upravo stoga tekst je ambijentiran u predjele koji su ga možda i presudno odredili te začinjen epizodama iz njegova života. Predstava je premijerno izvedena 30. studenoga 2014. u kazalištu „Vidra“, a posvećena je Ivici Vidoviću, glumcu koji je dugi niz desetljeća u kazalištu, na filmu i televiziji stvarao nezaboravne uloge.

Uz  redateljicu i producenticu predstave Gordanu Gadžić, u ekipi su, kao autor glazbe Darko Rundek, kostimografkinja  Elvira Ulip te scenograf Miljenko Sekulić.