Dario Fo sam je tridesetak godina izvodio ovu predstavu, nailazeći pritom na mnoge prepreke u Italiji i inozemstvu. Vatikan je prikazivanje predstave na javnoj televiziji proglasio blasfemijom, autor je trpio maltretiranje talijanske tajne policije, izvođenje predstave bilo je zabranjeno u Sjedinjenim Državama, a Fou čak i zabranjen ulazak u zemlju. Predstava je to izrazito društveno kritičkog političkog teatra koja za izražavanje svojih žestokih satiričkih stavova koristi jezik tradicionalnog talijanskog pučkog teatra, grotesku i odmak od realnosti. Srednjovjekovna farsa, commedia dell’arte, pričanje priča izražajna su sredstva kojima Dražen Šivak pristupa izravno komunicirajući s publikom i uključujući je u izvedbu u tipično klaunovskoj maniri. U svojoj igri glumac stalno kombinira komediju i tragediju transformirajući se tijekom predstave u više od 30 likova.
Dražen Šivak, nagrađivani hrvtski glumac za realizaciju ove predstave pokrenuo je crowdfunding kampanju na internetskoj platformi Indiegogo pa je tako predstavu financijskim prilozima podržalo više od stotinu, potpisanih i anonimnih osoba. Šivak je u istraživanju za rad na predstavi sudjelovao u radu Nouveau Clown Instituta u Barceloni gdje je istraživao različite klaunske tradicije.