34. MD

Zapisi iz nevremena
Drama
Don Branko Sbutega

Zapisi iz nevremena

Premijerno izvedena 2007. na Sceni 55 HNK Split, ova atipična monodrama Trpimira Jurkića osvojila je srca publike i naklonost kritike.

Zapisi iz nevremena

Zapisi don Branka Sbutege nisu puki dokument vremena, nego zapisi srca. Pa premda ti zapisi nisu dramski tekstovi, nego novinske kolumne, eseji i priče, ipak je svaki od njih, sam za sebe, drama. Drama čovjeka koji duboko proživljava (ne)vrijeme u kojem se zatekao. Zato te riječi pozivaju da ih se izgovori i izgovara uvijek nanovo i da ih se utiskuje u 'živo ljudsko srce'. Teatar otvara svoj prostor da u svojevrsnoj scenskoj meditaciji progovori riječi ovoga Bokelja, povjesničara umjetnosti, intelektualca, a nadasve župnika Svetog Stasije u Dobroti, posljednjeg katoličkog svećenika iz Prčnja.

 

U NEZABORAV SRCA

Valjda bi bilo normalno, na kraju, ili pri samom kraju ovog posla kojeg se uhvatih, moći spojiti i napisati "dvije riječi", i odgovoriti sebi i drugima, što sam to radio i čemu sve to. No ja, ipak, kao da ne znam... Don Branka Sbutegu, nažalost, nisam imao sreću upoznati. Odslušao sam i odgledao nekoliko njegovih TV interviewa, brojne novinske pročitao, kao i eseje i kolumne koje je pisao za razne novine. No, znam da čovjek nije samo ono što napiše i izgovori, već i ono što odšuti, odgleda, odboli, odplače, odsmije... a u don Brankovom slučaju i ono što odsvira i skuha... Kažu, mnoštvo je detalja u kojima je vrijedilo upoznati ga i prepoznati. Nažalost sigurno je jedno, više neću imati prilike odslušati "njegova" Brahmsa i kušati njegovu sarmu punjenu lignjama... No čitati mogu, i govoriti... Njegove zapise uvijek sam doživljavao kao štivo koje se ne čita u sebi, za sebe, pa se negdje ostavi i pohrani u zaborav, već ih se čita na glas, u društvu, za sebe i druge, pa se o njima razgovara, pa se zbog njih ne spava, pa ih se pohranjuje u nezaborav srca.

Odgovarati na pitanje, zašto i kako to don Branko Sbutega na sceni, značilo bi baviti se procesom i "tehnologijom" kazališta, a najbolji odgovor na to pitanje napisao je sâm don Branko u jednoj svojoj kolumni "Nikad se u kamen ili papir ne uspije utisnuti koliko u živo ljudsko srce". Ova predstava, ili kako vam drago, željela bi baš to. Te riječi utisnuti u živo ljudsko srce. A sve one su zapravo "zapisi jedne druge istine života koja je mnogo trajnija od svakog našeg užasa".

Trpimir Jurkić

 

Dramaturginja

Lada Martinac Kralj

Video

Ana Bošnjak

Oblikovatelj svjetla

Miro Mamić

Oblikovatelj tona

Tomislav Luetić

Jezična savjetnica

Jagoda Granić

Tekstove izabrao i izvodi

Trpimir Jurkić