Marin Limić - klavir
Program:
BEDŘICH SMETANA Polka u A-duru
JOHN FIELD Nocturno u Es-duru Nocturno u B-duru Nocturno u G-duru
FRANTIŠEK ČERNOCH Varijacije za klavir - Tema. Andante I. Allegretto II. Allegro III. Andante IV. Tempo di valse V. Allegretto VI. Polka VII. Rondo. Allegro VIII. Tempo di Marcia IX. X. Maestoso
ENRIQUE GRANADOS
Žalopojke ili Djevojka i slavuj - iz ciklusa Goyescas
BORIS PAPANDOPULO Partita Popevka Igra Adagietto Toccata
Bedrich Smetana (1824 - 1884) utemeljitelj češkog nacionalnog smjera u glazbi postao je novoromantičarskim uzorom skladateljskim generacijama koje su dolazile. Djela za klavir pretežno su mu pod utjecajem Chopina i Liszta, a najznačajnije mjesto među njima pripada zbirci České tance koju čine dva ciklusa idealiziranih narodnih plesova. Ta djela po bogatstvu razrade, uvjerljivosti izraza, tehnici koja zahtijeva virtuoznost i po autentičnoj atmosferi idu u red vrhunskih djela češke klavirske literature, a među njima se upravo polke ističu bravuroznim stilizacijama.
John Field (1782 - 1837) irski je pijanist i skladatelj promjenjive životne i glazbene sreće koji je karijeru započeo u službi poznatog skladatelja Clementija, da bi ga koncertiranja i glazbena podučavanja trajno vezala uz Petrograd. Na turnejama Europom, njegova djela nailazila su na podijeljene kritike, ali je kao pijanist bio vrlo cijenjen tako da je čak i Liszt komentirao njegovo profinjeno lirsko muziciranje “kao dugi trag blistave pjene“. Field je danas najpoznatiji po svojim nocturnima kojih je napisao dvadesetak. Riječ je mahom o jednostavnim i intimnim lirskim stavcima čija je slobodna forma postala uzorom i samom Chopinu, a i kasnijim skladateljaskim naraštajima.
František Černoch (1912 - 1995), češki skladatelj, klavir je studirao u klasi Viléma Kurza, a kompoziciju kod Rudolfa Karla, učenika Antonína Dvořáka. Dolaskom rata prestao je sa skladanjem i posvećuje se pedagoškom radu na praškom konzervatoriju. Svoje Klavirske varijacije prvi put je svirao 9. Svibnja 1936. na koncertu Praškog konzervatorija, kao student treće godine kompozicije.
Enrique Granados Y Campina (1867 - 1916) španjolski je skladatelj i pijanist koji u sebi nosi dvojnost svega, vječnu rastrzanost i protuslovlje, općeniti nemir i nesigurnost, uslijed kojih je posve prirodna i njegova opsjednutost osobnošću i djelom neurotičnog genija i njegova zemljaka Francisca Goye. Zbirku Goyescas, kojoj pripada i Djevojka i slavuj, dovršio je 1911, da bi uskoro postala njegovo najslavnije djelo. Granadosove tonske ilustracije Goyinih tjeskobnih vizija nisu samo pokazatelji njegova osobnoga zvuka nego su i znakoviti obrasci-najave suvremene španjolske glazbe.
Boris Papandopulo (1906 - 1991) autor je jednog od najvećih opusa u hrvatskoj glazbi: skladajući nesmanjenim intenzitetom gotovo šest desetljeća, stvorio je opus od približno 440 djela. Ne samo opsegom nego i umjetničkom vrijednošću snažno je obilježio hrvatsku glazbenu umjetnost 20. stoljeća. Velik broj Papandopulovih djela odlikuje originalan papandopulovski prštav, zarazni glazbeni humor, u velikom rasponu od igre tonovima punom vedrine pa sve do persiflaže i opore glazbene groteske, u kojem često citira i teme drugih autora, uvijek vođen načelom da sve "stvari života" mogu biti istovremeno i "stvari glazbe"
Marin Limić (Zagreb, 1985) pijanist, osnovno i srednje glazbeno školovanje završio je u splitskoj Glazbenoj školi Josipa Hatzea, u razredu pedagoga i koncertne pijanistice Jadranke Garin. U razdoblju od 1997. do 2003. na državnim i međunarodnim natjecanjima višestruko je nagrađivan prvim i drugim nagradama. Od 2003. student je Muzičke akademije u Zagrebu u klasi prof. Đorđa Stanettija i Lovre Pogorelića, da bi na poziv Arba Valdme, uglednog pedagoga ruske pijanističke škole, otišao u Köln i tamo početkom 2010. diplomairao u njegovoj klasi na “Hochschule fuer Musik” u Kölnu. Limić se istodobno usavršava na seminarima vrsnih pedagoga: C. Stanczyk, Krpan, Baranyay, Gililov,Dalibaltayan... Njegov talent i rano postignute značajne uspjehe prepoznali su Grad Solin, Županija Splitsko-dalmatinska i općina Klis, čiji je bio višegodišnji stipendist. Limićev repertoar seže od djela baroknih majstora Bacha i Scarlattija preko Haydna, Mozarta, Beethovena, posebno Chopina i Liszta, zatim Debussya, Ravela, Prokofjeva, Berga te hrvatskih skladatelja. U svom opusu ima tridesetak vlastitih skladbi, koje izvode i drugi pijanisti. Održao je brojne solističke koncerte, a nastupao je i uz pratnju orkestara pod ravnanjem dirgenata P. Dešpalja, M. Tarbuka i I. Lipanovića. U Hrvatskom glazbenom zavodu nastupao je nekoliko puta pa tako i 2005. kada je surađujući s Hrvatskim komornim orkestrom svirao Mozartov A-dur koncert (KV 414) koji je snimio Hrvatski radio te 2013. kada je izveo Haydnov Koncert u D-duru uz pratnju istog ansambla. Od pedesetak njegovih nastupa posebno treba istaknuti izvedbu kultnih koncerata: Prvog koncerta u b-molu P. I. Čajkovskog (2007. i 2008) te Četvrtog koncerta u G-duru L. van Beethovena (2010) u Kneževom dvoru u Dubrovniku uz pratnju Dubrovačkog simfonijskog orekstra. Iznimno uspješne solističke recitale imao je u Bechstein Zentrumu u Kölnu (2008), u Maloj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu (2011) te na međunarodnoj manifestaciji Mostarsko proljeće (2012). Svirao je s orkestrom splitskog HNK (2013). Održao je koncerte u češkim gradovima Rakovniku i Pragu te u dvorcu Brandys nad Labem (2014).