Žaba - okrepljujući san bez snova
Žaba Dubravka Mihanovića jedan je od rijetkih suvremenih tekstova koji vremenom ne gubi na svojoj aktualnosti već je i duboko usložnjava. Govoreći prvenstevno o ratnim i
postratnim traumama u doba izvrnutih vrijednosti gdje rat poprima mitsko mjesto razdora, Žaba razotkriva sve demone i traume koji su duboko i oštro upisani u sva lica ovog komada. Trojica prijatelja u brijačnici tom mitskom mjestu muškosti otvorit će svoje razlomljene duše u vremenu Badnje večeri. Vrijeme je to kada se okupljaju obitelji i prijatelji i barem na trenutak pokušava se zaboraviti okrutna stvarnost.m na trenutak.
Ali mogu li se sakupiti razlomljene duše? Duše izmorene nezamislivim traumama i svakodnevim problemima, duboko zarezane ožiljcima koji ne zarastaju, usamljene u svojoj
unutrašnjoj borbi. Gotovo antički ključ drame sa svojim jedinstvom vremena, prostora i radnje, natkriven tragičnom krivnjom glavnog lika traži filmski glumački jezik - britak, brz i direktan u kodu
psihološkog realizma koji gradi mentalni prostor svakog lika. U gotovoj talačkoj situaciji Zeko, Toni, i Grga zatočeni su u prostoru brijačnice, a ponajviše zatočeni u svojoj vlastitoj koži iz koje je nemoguće pobjeći. U ozračju Badnje večeri koje zove na pokušaj spokoja i mira, zaziva se “mala večernja molitva” za naše protagoniste kako bi ih osnažila i takve osnažene vratila u okrutnu stvarnost. Pojava Mladića koji prodaje knjige nudi nam odškrinuta vrata utjehe i spasa.
Je li moguće promijeniti svoje živote? Je li moguće preboljeti traume? Je li moguće mijenjati sebe? Voljeli bismo reći da je moguće, ali prava je istina je da je odgovor jskrivan duboko u razlomljenim dušama koje same u samoći svojih propitivanja donose odluke. I zato nam je Žaba kao “mala večernja molitva” u svojoj jednostavnosti, toplini, preciznosti pa i duhovitosti potrebna više nego ikad - kao okrepljujući san bez snova.
Aida Bukvić