Posljednja komedija velikog francuskog komediografa bavi se likom Argana koji čitav svoj život, ali i živote svojih bližnjih, podređuje svojim umišljenim bolestima u koje su ga uspješno uvjerili liječnik i apotekar. Ne samo da za „liječenje“ troši veliko bogatstvo nego bez grižnje savjesti maltretira i ucjenjuje cijelu obitelj i spreman je i vlastitu kćer prisiliti na brak kojeg ona ne želi, samo da bi u obitelji imao liječnike koji će zadovoljavati njegovu opsesiju liječenja. Umišljeni bolesnik zahvalan je predložak za portretiranje odnosa, kako obiteljskih, tako i građanskih, i to takvih u koje se kroz dramaturški, režijski i glumački rad lako upisuje ono suvremeno i aktualno, osobito zato jer gotovo svi likovi u drami lažu, najčešće iz sebičnih motiva, a puno rjeđe za dobrobit drugog.

Ne želeći potpuno mijenjati ključnu liniju priče baziranu na temi prisile jedne žene na neželjeni brak – koja nije potpuno nemoguća u današnjem građanskom društvu, ali ipak manje vjerojatna nego prije - postavili smo cijeli komad u viktorijansko razdoblje prijelaza stoljeća, ispunjeno strogošću i disciplinom, potisnutom seksualnošću i jačanjem patrijarhalnih obiteljskih modela.  I to nisu artefakti iz prošlosti, nego vrlo konkretno kamenje spoticanja koje u obliku transgeneracijskih trauma aktivno uzrokuje nevjerojatne psihičke posljedice ljudima još i danas. Obitelj je primaran inkubator za razvoj tiranije i oblikovanje našeg odnosa prema njoj. A s tiranima se može surađivati, može ih se pokušati manipulirati, ili im se može izravno suprotstaviti, te svaka od tih opcija nosi sa sobom cijeli niz posljedica kako za osobu koja ju provodi, tako i za cijeli mikrokozmos oko te osobe. Tiranija je privatni i širepolitički problem, i osim ako nije zaustavljena u povojima, ona kreira duboko bolesne, pervertirane i nepravedne zajednice i društva, stvara nove tirane.

dramaturginja Vedrana Klepica