34. MD

Što čekamo?
Drama
Marija Dukić

Što čekamo?

Djelo Marije Dukić, nastalo u okviru projekta Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena: usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života, u režiji Marice Grgurinović izravno stimulira kritičku reevaluaciju rodnih stereotipa snažno prisutnih i u hrvatskom suvremenom društvu.

 

Što čekamo?

 

Premijera: ožujak 2017., Scena 55

Što se događa kad sin želi odabrati "žensko", a kćer "muško" zanimanje? I kakve veze sa svim time ima uloga (nepostojećeg) oca u formativnim godinama? To su neke od tema kojima ova drama prodire u srž muško-ženskih odnosa i nametnutih predrasuda o njima. Ona ne nudi rješenja, ali se dramski vještim zapletom snažno bori za razumijevanje različitih odabira i ravnopravnost spolova. Produkcija Što čekamo? izravno stimulira kritičku re-evaluaciju rodnih stereotipa snažno prisutnih i u hrvatskom suvremenom društvu.
Produkcija nastaje kao rezultat javnog natječaja, prvo za tekst, a onda i za redatelja. Ona je dio projekta Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena: usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života  sufinanciranoga u sklopu programa Europske komisije Rights, Equality and Citizenship - Prava, jednakost, građanstvo. 

 

„Šutnja o nečemu samo povećava problem"

Što čekamo? nije zamišljena kao aranžirano rješenje na srebrnom pladnju. Luksuz potpune dorečenosti i serviranog kraja sebi može dozvoliti onaj tko se bavi jednim pitanjem - a ovaj tekst sadrži razgranato stablo pitanja. Neka su vezana za spolom nametnute uloge, druga za ljubav (storge i agape, ali i eros), treća za odgovornost... Neka su pitanja laka, razigrana, druga mračna i teška, ali svako je vrijedno osobnog promišljanja kao alata kojim ćemo razmontirati vlastite duše. Duša se najtemeljitije razmontira smijehom i plačem. Publika se često pita nešto o drami, o likovima, a rijetko o sebi. Upravo je to narcisoidno naginjanje nad jezero sebe srž kazališta, srž katarze koju volimo i za njom žudimo i javno i tajno. Katarza je doživjela evoluciju u modernom teatru; nije joj nužna krvava smrt ni gorke suze. Nekad je samo onaj osjećaj težine u grudima. Kad Leksi zatvori laptop, drama je nama koji smo je pisali, glumili ili režirali gotova - jer je upravo preselila u vas. A taj osjećaj težine u grudima? Želja da saznate što je stvarno bilo? Želja da saznate je li na plišem zastrtom pladnju svježe ubrano voće ili svježe odrubljena glava? Čestitamo ako ste ga osjetili. Upravo vas je strefila drama.

Marija Dukić

 

U suvremenom svijetu, neravnopravna raspodjela poslova i zadaća koje tijekom života očekuju žene je neodrživa jer predstavlja veliko opterećenje za one žene koje se žele uključiti na tržište rada, napredovati na radnom mjestu ili se uključiti u aktivnosti na mjestima gdje se donose političke ili gospodarske odluke važne za lokalnu zajednicu ili društvo u cjelini. Naši mladi o tome trebaju biti osviješteni kako bi njihova budućnost izgledala drugačije i bolje. Zbog toga nam je važna suradnja s HNK Split koji će poruke koje institucija Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova promiče svakodnevno, kroz svoj specifičan način djelovanja prezentirati publici na način koji je njima zanimljiv, poučan i blizak. Želimo im uspješnu turneju!

Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske

 

Projekt je sufinanciran REC programom Europske komisije

Redateljica Marica Grgurinović
Dramaturginje Marija Dukić i Marica Grgurinović
Kostimografkinja Miranda Vidović
Izrada videa Dan Oki, Velimir Ujević, Ivan Jamić, Marin Renić
Stručni suradnik Zvonimir Parać
Inspicijentica Sonja Dvornik
Aleksandra (Leksi), sestra  Ana Marija Veselčić
Robert (Robi), brat  Luka Čerjan
Jelena, majka Andrea Mladinić
Jure, majčin partner Vicko Bilandžić