WOLFGANG AMADEUS MOZART Gudački kvartet br. 19. U C-duru, KV. 465 (1785) Adagio – Allegro / Andante cantabile / Menuetto / Allegro molto
IVAN BRKANOVIĆ: Gudački kvartet br. 1 (1933)Largo / Adagio / Vivace / Adagio / Leggiero con anima
GIUSEPPE VERDI: Gudački kvartet u e - molu (1873)Allegro / Andantino / Prestissimo / Scherzo Fuga. Allegro assai mosso
Točno stoljeće i pol dijeli tri iznimna komorna djela što ih je Splitski gudački kvartet odlučio predstaviti zajedno. Večer započinje posljednjim iz ciklusa od šest Mozartovih kvarteta posvećenih velikom učitelju Josephu Haydnu. Često ih se smatra vrhuncem klasičnog razdoblja te glazbene forme, melodijski najdojmljivijim i kompozicijski dotjeranim. Zbog svog neuobičajeno polaganog početka Gudački kvartet u C-duru nazvan je i disonanantnim ili neskaldnim, no možda mu je upravo to i priskrbilo iznimnu popularnost. Za razliku od Mozarta koji je napisao više od dvadeset gudačkih kvarteta, kao jedne od najomiljenijih i najcjenjenijih glazbenih formi tog vremena, Verdi se cijelog života u tom klasičnom glazbenom idiomu okušao tek jednom, a i tada čekajući odgođenu napuljsku premijeru Aide. Na svog komornog jedinca Verdi je gledao krajnje skromno, a takvo je bilo i njegovo prvo prigodno hotelsko izvođenje za svega nekoliko osoba. No, kasnija recepcija postavila je taj jedini Verdijev Kvartet u e molu među najuspjelija djela te vrste u 19. stoljeću, pa ga kasnije možemo slušati i u verzijama za gudaćki orkestar. Povlašteno središnje mjesto na koncertu dobio je visoko cijenjeni hrvatski skladatelj Ivan Brkanović (1906 – 1987) koji je prve skladateljske uspjehe postigao zborskim skladbama, a velikim instrumentalnim i vokalno-instrumentalnim oblicima postigao je antologijske domete. Kao izraziti poklonik nacionalnog smjera u glazbi, Brkanović je u svojim djelima uspješno povezao osobitosti hrvatskog glazbenog folklora sa svojom umjetničkom individualnošću. Dva od tri njegova gudačka kvarteta pripadaju ranom razdoblju njegova stvaranja. Prvi gudački kvartet Brkanović je skladao još za vrijeme studija na Muzičkoj akademiji, a praizveo ga je Zagrebački kvartet 1934. godine. Djelo pokazuje sve značajke kompozitorove osebujne glazbene ekspresivnosti kao i njegov nepogrešiv osjećaj za formalnu izbalansiranost.
Valter Lovričević - violina Ana Tošić D'Ambra - violina Igor Smoday - viola Mihovil Karuza - violončelo