Gioachino Rossini nije samo jedan od najcjenjenijih talijanskih i svjetskih opernih skladatelja koji je stvarao mozartovskom lakoćom i brzinom, nego je i tvorac najpopularnije komične opere svih vremena, Seviljskog brijača. Sazdan na slavnom Beaumarchaisovom dramskom predlošku - u kojemu okretni brijač Figaro mladu i poželjnu Rosinu izbavlja iz ralja “skrbnika“ Bartola i njenu ljubav usmjeruje ka žuđenom grofu Almavivi - Seviljski brijač je u Rossinijevim skladateljskim rukama doživio nekoliko dimenzija više. Jer, njegovo je neiscrpno vrelo melodijske invencije promijenilo operni svijet, a pridoda li se tome stalna ritmička veselost, savršeno skladane skupne točke, oduševljavajuća orkestracija... onda ne čudi njena dvjestogodišnja popularnost.

Seviljski brijač ili uzaludan oprez 

Postaviti Seviljskog brijača na repertoar Splitskog ljeta potez je kojemu se može reći, „eto nas ponovo doma“. Malo je gradova u ovom našem mediteranskom krugu koji imaju operni ljetni festival, a još manje, ako uopće ma i jedan za kojega je Seviljski brijač napisan tako po mjeri, kao što je za Split.

Da, naravno, svi znamo da je to opera buffo, da su to lica dijelom preuzeta iz bogate tradicije commedie dell'arte  i da je brijač Figaro jedno opće mjesto svjetske kulturne baštine.

No, gdje drugdje bi nego u Splitu, sa većim užitkom pogledali priču o ljubomornom Bartolu, pijanom učitelju pjevanja Don Basiliju, ludo zaljubljenom momku spremnom na najluđa prerušavanja i najpaprenije zafrkancije, Almavivi, frivolnoj, nezadovoljnoj curi Rosini, noćnoj ekipi koja je za dobru bazu spremna sve napraviti i naposljetku, jednom malom mistu u kojem se u brijačnici sve govori, sve zna, a brijač je glavni meštar od svake barufe i sve zna o svima.

Ta je opera napisana da bi učinila radost i veselje kako onima koji ju gledaju, tako i onima koji ju izvode. Na svojoj praizvedbi je propala jer su neki zlli konkurenti organizirali zvižduke nekih plaćenika u teatru. No već je sljedeća izvedba, za običnu publiku bez predrasuda bila trijumf. I kako tada, prije 201 godinu, tako i do danas.

Seviljski brijač je nesumnjivo opera koja ispunjava sve što čovjek može poželjeti u komičnom opernom kazalištu. Dok uživaš u arijama, duetima i ansamblima nadahnutim nevjerojatnim genijem Rossinija, slušaš pjevače koji u toj zahtjevnoj partituri moraju dati sve najbolje od sebe, smiješ se i zabavljaš prateći nenadmašni komični libreto savršeno dramaturški skrojen, moraš pomisliti i kako svijet doista i ne mora biti tako strašan i crn kakvim nam ga prikazuju i da u ovim vremenima najstrašnijih predviđanja, straha i loših dijagnoza ima itekako prostora za dobru terapiju, za pružanje mira jedno drugome i uživanju u djeliću najboljega što je ljudski duh u stanju stvoriti.

Stoga, veselim se doći u Split raditi na Seviljskom brijaču i pokušati prenijeti onu radost koju uvijek izova osjećam kad začujem prve taktove te prekrasne opere.

Veselim se ponovnom radu sa prijateljem, maestrom Lipanovićem i ponovnom susretu sa svim dragim ljudima iz HNK Split, koji me prate cijeli život i zahvaljujući kojima sam se od najranijih početaka pa sve do danas i sam formirao.

I zato, da parafraziramo podnaslov, uzaludan vam oprez. Dođite i sasvim neoprezno se veselite!

Krešimir Dolenčić